Bog čuje naše posredničke molitve

“Nato se Abraham primače bliže i reče: ‘Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim?’” (Postanak 18,23)
Izvještaj kaže da je Abraham pristupio glasniku i rekao: “Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim?” Iako je posjedovao pravi osjećaj poniznosti koji svako Božje dijete treba imati, Abraham je ipak pokazao živo zanimanje za duše grešnika. Ovdje je prikazan kako pristupa nebeskim glasnicima. Prilazi im i moli ih za nešto kao što bi dijete molilo svoje roditelje. On ima na umu da se Lot nastanio u Sodomi i da preko braka ima rodbinske veze u čitavom gradu. Zato Abraham počinje od pretpostavke da bi se tu moglo naći bar pedesetero pravednika, i Gospodin mu kaže da će poštedjeti grad radi tih pedesetero. Abraham zatim postupno smanjuje broj, dok ne dođe do desetero, a Gospodin mu kaže da će ga poštedjeti i radi desetero pravednih. Abraham dalje ne upućuje molbe, ali se iskreno nada da će se u Sodomi naći bar deset pravednih osoba. Međutim, kada su anđeli došli u Sodomu, oni u tom prelijepom gradu nisu uspjeli pronaći ni petero pravednih. Iz toga zaključujemo da mogu postojati divni gradovi, puni svakojakih bogatstava, a da se u njima ipak ne nalazi ni petero pravednih ljudi. … Dok težimo budućem besmrtnom životu, svi se mi trebamo potruditi da sve što je u vezi s nama bude što je moguće povoljnije za razvoj kršćanskog karaktera. Bog nas često poziva da prekinemo svaku vezu koja nas spaja s nesvetim utjecajima i da se odvojimo od njih. Ovdje Abraham stoji kao Božji predstavnik i izvještaj o njemu dospio je do nas kroz vrijeme. Abrahamovo zanimanje i zabrinutost za Sodomu uči nas da i mi trebamo pokazivati živo zanimanje za one koji su oko nas. Iako trebamo mrziti grijeh, pozvani smo da volimo duše onih za koje je Krist umro i da osjećamo najveću zahvalnost prema Bogu zato što na Nebu imamo Onoga koji se moli za nas. Isus poznaje vrijednost svake duše jer je On platio cijenu za svakog čovjeka. U agoniji prigodom raspeća, molio se za svoje neprijatelje koji su se tu okupili rekavši: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine” (Luka 23,34). I ovdje, u Abrahamovom slučaju, vidimo kako se on najusrdnije zalaže za grešnike. Tako i mi trebamo upućivati najusrdnije molitve za one koji se nalaze u tami. (Manuscript 19, 1886.)