Bog ili idoli?

“Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. … Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.” (Psalam 115,4-8)
“U Noino vrijeme nad Zemljom je počivalo dvostruko prokletstvo kao posljedica Adamova prijestupa i Kajinova ubojstva. Ipak, to nije u velikoj mjeri promijenilo vanjski izgled prirode. … Ljudski je rod ipak zadržao veći dio svoje prvotne snage. Prošlo je svega nekoliko naraštaja otkad je Adam mogao pristupiti drvetu koje je produljivalo život, a dužina se čovjekova života još uvijek mjerila stoljećima. Da su se ti dugovječni ljudi posvetili službi Bogu, proslavili bi ime svojega Stvoritelja po cijelom svijetu. … Međutim, oni to nisu učinili. … Budući da nisu željeli spoznavati Boga, ubrzo su počeli poricati Njegovo postojanje. Divili su se prirodi umjesto Bogu prirode. … Prostrane zimzelene lugove posvećivali su obožavanju lažnih bogova. … Ljudi su zanemarili znanje o Bogu i obožavali djela vlastitog uma, a posljedica je bila da su postajali sve pokvareniji.” (Patrijarsi i proroci, str. 66,67) “Nisu svi ljudi tog naraštaja bili u punom smislu riječi idolopoklonici. Mnogi su tvrdili da obožavaju Boga. Tvrdili su da su njihovi kipovi predodžbe božanstva, te da preko njih ljudi mogu dobiti jasniju predodžbu o božanskom Biću. Ova je skupina ljudi prednjačila u odbacivanju Noina propovijedanja. Dok su nastojali Boga prikazati materijalnim sredstvima, njihovi su umovi bili slijepi za Njegovo veličanstvo i silu te su prestali shvaćati svetost Njegova karaktera, ili svetu, nepromjenjivu narav Njegovih zahtjeva.” (Isto, str. 69) “Ljudi se neće uzdići više od svojeg koncepta istine, čistoće i svetosti. Ako se um nikada ne uzdigne iznad razine čovječanstva, ako ga vjera ne uzdigne da razmišlja o beskonačnoj mudrosti i ljubavi, čovjek će neprekidno tonuti sve dublje. Obožavatelji lažnih bogova pridavali su svojim božanstvima ljudske osobine i strasti, i tako je mjerilo njihova karaktera srozano do obličja grešnog čovječanstva.” (Isto, str. 67)