Bog izbavlja svoj narod od neprijatelja

8. 04. 2016.

“Dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u more na osušeno dno.” (Izlazak 14,21.22)
“Krenite”, bila je naredba koju je izgovorio Mojsije, a ponavljali su je vođe različitih plemena. Izraelsko mnoštvo je poslušno zakoračilo stazom koja je bila tako čudesno pripremljena za njih. Božji stup od ognja bacao je svjetlo iznad zapjenušanih valova i osvjetljavao put koji se, kao moćna brazda, pružao duž morskog dna. Kako se oblak lagano pomicao, egipatski stražari su primijetili da Izraelci napuštaju svoj tabor i moćna vojska je istog trenutka bila spremna za pokret. Čuli su bat koraka Hebreja, ali ništa nisu vidjeli jer je oblak koji je davao svjetlo Izraelu, za Egipćane bio mračan zid. Vođeni zvukom, krenuli su čudesnom stazom koju je Bog pripremio za svoj narod. Slijedili su ih cijelu noć, ali su napredovali sporo jer su se njihove dvokolice otežano kretale. Ipak su išli naprijed očekujući da će se uskoro probiti kroz oblak i sustići bjegunce. Konačno su noćne sjenke izblijedjele, zora je svanula, a vojska je skoro sustigla Hebreje koji su bježali pred njom. … Ali pred njihovim zapanjenim pogledima tajanstveni oblak se iznenada pretvorio u stup od ognja koji se pružao od zemlje do neba. Oglasili su se gromovi i počele su sijevati munje. “Oblaci prosuše vode, oblaci zatunjiše gromom, i tvoje strijele poletješe. Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.” (Psalam 77,18.19) Egipćane je obuzela zbunjenost i zaprepaštenje. Usred stihije kroz koju su mogli čuti glas gnjevnog Boga, pokušali su se povući i vratiti na obalu koju su napustili. Ali Mojsije je podigao svoj štap i goleme mase morske vode, uz tutnjavu i glasno hučanje, obrušile su se na svoj plijen i progutale egipatsku vojsku koja je nestala u njihovim mračnim dubinama. Kada je jutro svanulo, izraelsko mnoštvo moglo je vidjeti sve što je ostalo od njihovog moćnog neprijatelja — tijela u oklopima razbacana po obali. U jednoj jedinoj noći izbavljeni su od najstrašnije opasnosti. … Sam Jahve ih je izbavio i njihova su se srca okrenula Njemu u zahvalnosti i vjeri. Dali su izraza svojim osjećajima veličajući Ga hvalospjevima. (Manuscript 6a, 1903.)