Bog je počeo iznova sa Šetom

1. 02. 2016.

“Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin. … Adamu … rodi se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet.” (Postanak 4,25—5,3)
Adam je dobio drugog sina koji će biti nasljednik božanskog obećanja, baštinik duhovnog prirođenog prava. Ime sina, Šet, značilo je “određen” ili “naknada”, jer je majka rekla: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.” (Postanak 4,25) Šet je bio plemenitijeg izgleda od Kajina i Abela, a sličio je Adamu više od prva dva sina. Imao je uzoran karakter i hodio je Abelovim stopama. Ipak, on po naravi nije naslijedio više dobrote od Kajina. O Adamovu stvaranju stoji napisano: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka”, ali čovjek, nakon pada, “rodi sina njemu slična”. … Subotu su svetkovala sva Adamova djeca koja su ostala vjerna Bogu. Ali Kajin i njegovi potomci nisu štovali dan u koji se Bog odmarao. Oni su izabrali svoje vlastito vrijeme za rad i odmor usprkos Jahvinoj izričitoj zapovijedi. … Ove dvije skupine su neko vrijeme bile odvojene. Kajinovi su potomci, šireći se iz svog prvog naselja, naselili doline i ravnice gdje su prebivala Šetova djeca, a oni su se, da bi pobjegli od otrovna utjecaja, povukli u planine i tamo načinili sebi dom. … Ali kako je vrijeme prolazilo, oni su se malo-pomalo odvažili i pomiješali se sa stanovnicima dolina. Ovo je druženje donijelo najgore posljedice. “Opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale.” Šetovi su sinovi, privučeni ljepotom kćeri Kajinovih potomaka, razgnjevili Boga uzimajući ih za žene. Mnogi su obožavatelji Boga podlegli grijehu zbog čari koje su sada stalno bile pred njima i oni su izgubili svoj naročit, svet karakter. … Adam je gotovo tisuću godina živio među ljudima kao svjedok posljedica grijeha. On je vjerno pokušao zaustaviti plimu grijeha. … On je bio svjedok sve veće pokvarenosti koja je najposlije dovela do uništenja svijeta potopom, i premda se smrtna presuda koju je izrekao njegov Stvoritelj u početku činila strašna, ipak je nakon što je gotovo tisuću godina promatrao posljedice grijeha on smatrao da je Bog bio milostiv što je okončao život patnje i jada. (Patrijarsi i proroci, str. 57—59)