„Tko god u njemu ostaje, ne griješi.“ (1. Ivanova 3,6 – Varaždinska Biblija)
Izražavanje pobožnosti samo riječima bezvrijedno je. Samo onaj koji prebiva u Kristu može se nazivati kršćaninom, jer „tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha kao što je on čist“ (1. Ivanova 3,3). Na svakom području, u svakom narodu naša mladež treba surađivati s Bogom. Jedini način da netko postane neporočan jest da bude jedne misli s Bogom. Kako možemo upoznati Boga? – Proučavajući Njegovu Riječ. …
Vjerom u Isusa Krista istina se prima u srce i ljudsko se oruđe čisti i pere. Isus je bio „proboden zbog naših prijestupa, satrt zbog naših bezakonja; na njemu bijaše kazna – radi našega mira, i njegovim ranama mi smo iscijeljeni“. (Izaija 53,5 – Varaždinska Biblija) Može li se netko izliječiti ako namjerno čini grijeh? – Ne! Jer prava vjera govori: Znam da sam činio grijeh, ali je Isus oprostio moj prijestup i zato ću se odsada odupirati kušnjama u Njegovoj sili i Njegovom snagom. „Tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha kao što je on čist.“ U njegovoj duši prebiva trajno načelo koje ga osposobljava da nadvlada kušnju.
Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu.“ (1. Ivanova 3,6) Bog ima snagu da zaštiti one koji su u Kristu kad se nađu u kušnji. „Tko god ostaje u grijehu, njega nije vidio ni upoznao. „ (1. Ivanova 3,6) To znači da je svaki pravi vjernik posvećen istinom u životu i karakteru. „Dječice neka vas nitko ne zavede! Tko čini što je pravedno, pravedan je kao što je on pravedan“ (1. Ivanova 3,7) – a ne samo govori da je pravedan. „Tko god je rođen od Boga, ne počinja grijeha … jer je rođen od Boga. Djeca Božja i djeca đavolska poznaju se po ovome.“ (1. Ivanova 3,9.10) Zapazimo koja je osobina naglašena: „Tko god ne čini što je pravedno, i tko ne ljubi svoga brata, nije od Boga.“ (1. Ivanova 3,10) „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, nego djelom i iskreno.“ (1. Ivanova 3,18) (The Youth’s Instructor, 15. veljače 1894.)
Preporučujemo:
