Jutarnji stih

Bog ne odgovara

“Ali mu Jahve ne dade odgovora, ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka.” (1. Samuelova 28,6)
“Gospodin nikada nije odbio dušu koja Mu je prišla iskreno i ponizno. Zašto onda nije odgovorio Šaulu? Kralj je svojim vlastitim djelom proigrao sve mogućnosti obraćanja Bogu. Odbacio je savjet proroka Samuela, izgnao je Davida, Božjeg izabranika, pobio je svećenike Gospodnje. Kako je mogao očekivati da mu Bog odgovori kad je presjekao kanale komunikacije što ih je Nebo uspostavilo? Sagriješio je protiv Duha milosti i nije mu se moglo odgovoriti u snu ili otkrivenjem od Gospodina. Šaul se nije obratio Bogu s poniznošću i pokajanjem. On nije tražio oprost i pomirenje s Bogom, već izbavljenje od svojih neprijatelja. Svojom se tvrdoglavošću i pobunom udaljio od Boga. Povratka nije bilo osim putem pokajanja i skrušenosti, ali ponosni monarh je u brizi i očaju odlučio zatražiti pomoć iz drugog izvora. … Kralju je rečeno da u En Doru u tajnosti živi žena s vračarskim duhom. … Ima li strašnijeg ropstva od ropstva onoga koji se predao utjecaju najvećeg tiranina — samome sebi! Povjerenje u Boga i poslušnost Njegovoj volji bili su jedini uvjeti uz koje je Šaul mogao biti izraelski kralj. Da se pokorio ovim uvjetima za vrijeme svoje vladavine, njegovo bi kraljevstvo bilo sigurno, Bog bi bio njegov vodič, Svemogući njegov štit. Bog je dugo trpio Šaula i premda je njegova pobuna i tvrdokornost gotovo ušutkala božanski glas u duši, još je bilo prilike za pokajanje. Ali kad se u opasnosti okrenuo od Boga da primi svjetlo od Sotoninog saveznika, presjekao je posljednju vezu koja ga je vezivala uz njegova Stvoritelja. … Šaul se uništio savjetujući se s duhom tame. Pritisnut očajničkim strahom, bilo mu je nemoguće da svoju vojsku nadahne hrabrošću. Odvojen od Izvora snage, on nije mogao usmjeriti umove Izraelaca da se ugledaju na Boga kao svojeg pomoćnika. Tako je proročanstvo o zlu doprinijelo vlastitom ispunjenju.” (Patrijarsi i proroci, str. 570—573)


Komentiraj