Jutarnji stih

Bog neće zaboraviti svoju djecu

“Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.” (Zaharija 2,12)

Budući da će ukaz što ga budu izdali razni vladari kršćanskog svijeta protiv onih koji vrše Božje zapovijedi uskratiti zaštitu vlasti i prepustiti ih onima koji ih žele uništiti, Božji će narod pobjeći iz gradova i sela, i u skupinama obitavati na najpustijim i najsamotnijim mjestima. Mnogi će potražiti sklonište u planinskim utvrdama. Kao kršćanima iz pijemontskih dolina, utvrde na stijenama postat će im utočište pa će zahvaljivati Bogu za mogućnost da prebivaju u visinama. (Izaija 33,16) Ali će mnogi iz svih naroda i slojeva, svi odreda, bogati i siromašni, crni i bijeli dospjeti u najnepravednije i najokrutnije ropstvo. Voljena Božja djeca provodit će teške dane, vezani lancima, zatvoreni iza rešetaka, osuđeni na smrt, neki naizgled ostavljeni da umru od gladi u mračnim i odvratnim tamnicama. Nijedno ljudsko uho nije otvoreno da čuje njihov jauk, nijedna ljudska ruka nije im spremna pomoći.

Hoće li Bog u ovom teškom času zaboraviti svoj narod? Je li zaboravio vjernoga Nou kad je pretpotopni svijet bio pohođen kaznama? Je li zaboravio Lota kad je vatra došla s neba da proguta gradove u ravnici? Je li zaboravio Josipa okruženog idolopoklonicima u Egiptu? Je li zaboravio Iliju kad mu je Izebela zaprijetila da će doživjeti sudbinu Baalovih proroka? Je li zaboravio Jeremiju u mračnoj i strašnoj tamničkoj jami? Je li zaboravio trojicu hrabrih mladića u ognjenoj peći? Ili Daniela u lavovskoj jami? …

Premda ih neprijatelji mogu baciti u zatvor, tamnički zidovi ne mogu prekinuti vezu između njihove duše i Krista. Onaj koji vidi svaku njihovu slabost, koji je upoznat sa svakom kušnjom, viši je od svih zemaljskih sila, i anđeli će ih posjetiti u samicama, donoseći svjetlo i mir s Neba. Zatvor će sličiti palači, jer tu borave bogati vjerom, a turobni će zidovi biti osvijetljeni nebeskim svjetlom kao onda kad su Pavao i Sila u ponoć molili i pjevali pjesme hvale u tamnici u Filipima. (Velika borba, str. 538,539)

Iskrenom čežnjom Božji narod očekuje znakove dolaska svojega Kralja. Svjetlo svjetluca na oblacima iznad gorskih vrhunaca. Uskoro će se pojaviti Njegova slava. Nebesa plamte u svitanju vječnog dana i poput melodije anđeoskih pjesama do ušiju dopiru riječi: “Nemojte se pokolebati u svojoj vjernosti! Pomoć dolazi!” Krist, svemoćni Pobjednik, pruža svojim umornim borcima krune besmrtne slave, a Njegov glas odzvanja s prislonjenih vrata: “Evo, ja sam s vama! Ne bojte se! Upoznat sam sa svim vašim patnjama; nosio sam vaše tuge. Vi se ne borite protiv nepobijeđenih neprijatelja. Ja sam se borio namjesto vas, i vi ste u moje ime više nego pobjednici!” (Velika borba, str. 497,498)


Komentiraj