Bog otkriva svoje tajne u svako vrijeme

16. 11. 2016.

“Ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne, i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku danâ.” (Daniel 2,28)
U prošlim vjekovima Gospodin Bog s Neba otkrivao je tajne svojim prorocima, i On to još uvijek čini. Prošlost i budućnost podjednako su jasne pred Njim, i On pokazuje svojim slugama što će se događati u budućnosti. Sveznajući je pogledao kroz vjekove i preko svojih proroka najavio uspon i pad kraljevstava stotinama godina prije nego što su se ti događaji odigrali. Božji glas odzvanja kroz vjekove objavljujući stanovnicima Zemlje što će se dogoditi. Kraljevi i knezovi dolazili su na položaj u najavljeno vrijeme. Dok su oni smatrali da provode vlastite namjere, zapravo su ispunjavali riječ koju je Bog dao preko svojih proroka. … Međutim, nevjerni i bezbožni ne razaznaju znake vremena. U svojem neznanju oni mogu odbaciti nadahnute izvještaje. Ali kada samozvani kršćani govore podrugljivo o načinima i sredstvima preko kojih veliki Ja Jesam objavljuje svoje namjere, oni time pokazuju da ne poznaju ni Pisma ni silu Božju. … Kršćanin koji prihvaća istinu, cijelu istinu i ništa osim istine, sagledat će biblijsku povijest u njezinom pravom značenju. Premda se o prošlosti i povijesti hebrejskog vjerskog sustava u cjelini govori prezrivo kao o “mračnom dobu”, iz nje će zasjati svjetlo koje će postajati sve jače što se više bude izučavalo. Riječi muškaraca i žena su nepouzdane i oni koji se oslanjaju na njih doživjet će brodolom. Jedino je Božja riječ bez mane i ostaje dovijeka. … Bog živi i vlada. Njegova slava nije ograničena na rukotvoreni hram. On nije zatvorio Nebo za svoj narod. Kao u vrijeme Izraelaca, tako i u današnje vrijeme Bog otkriva tajne svojim slugama prorocima. Kip pokazan Nabukodonozoru (Daniel 2) u noćnom viđenju prikazuje kraljevstva ovoga svijeta. Metali od kojih je kip bio načinjen i koji simboliziraju različita kraljevstva, postupno gube na čistoći i vrijednosti. Glava kipa je od zlata, grudi i ruke od srebra, bedra od mjedi, noge od željeza, a stopala i nožni prsti od željeza pomiješanog s glinom. Na taj su način ovozemaljska kraljevstva prikazana kako im vrijednost sve više opada. … Da su ti narodi uvijek imali strah Gospodnji pred očima, bila bi im dana mudrost i sila, što bi im omogućilo da se ujedine i očuvaju snagu. (Manuscript 39, 1899.; The Review and Herald, 6. veljače 1900.)