““Dobrota Jahve, Boga našega, nek’ bude nad nama, daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek’ uspije.”“ (Psalam 90,17)
Bog voli sve što je lijepo, ali najviše od svega voli predivan karakter. … Upravo ljepota karaktera nikada neće propasti, već će potrajati tijekom svih beskrajnih vjekova vječnosti. (BE, 1. veljače 1892.)
Umjetnik nad umjetnicima mislio je na ljiljane načinivši ih tako prekrasnima da nadmašuju Salomonovu slavu. Koliko se mnogo više brine za čovjeka koji je slika i slava Božja! On čezne da vidi svoju djecu kako otkrivaju karakter sličan Njegovom. Kao što sunčeva zraka daje cvijeću raznolike i nježne boje, tako i Bog daje duši ljepotu svojeg karaktera.
Svi koji odaberu Kristovo kraljevstvo ljubavi, pravde i mira učinivši njegovo dobro pretežnijim od svega ostalog, povezani su s višim svijetom i dobivaju svaki blagoslov koji je potreban za ovaj život. U knjizi Božje providnosti, u knjizi života, svatko od nas ima svoju stranicu. Ta stranica sadrži sve pojedinosti naše prošlosti; čak i vlasi na glavi izbrojene su. Bog uvijek misli na svoju djecu. (Isusov život, str. 248)
Razmetanje ovoga svijeta, ma kako uvjerljivo, u Božjim očima nije ni od kakve vrijednosti. Više od onoga što je vidljivo i ograničeno, Bog cijeni ono nevidljivo i vječno. Ono prvo ima vrijednost samo ako služi kao izraz drugoga. Najodabranija umjetnička djela ne posjeduju ljepotu koja se može usporediti s ljepotom karaktera, nastalom kao plod djelovanja Svetoga Duha na dušu. …
S ljubavlju koju je imao u svom srcu još od vječnih vremena, Krist je došao na Zemlju i poklonio je palom čovjeku. Mi trebamo preko veze s Kristom primiti to bogatstvo, otkriti ga i dati drugima. …
Mi se trebamo razlikovati od svijeta jer je Bog na nas položio svoj pečat zato što preko nas pokazuje svoj karakter ljubavi. (Put u bolji život, str. 16,17)