Jutarnji stih

Bogu neka je slava, ne nama

“Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o pećinu: voda provali u obilju. … Potom će Jahve Mojsiju i Aronu: ‘Budući da se niste pouzdali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.’” (Brojevi 20,10-12)
Bila bi najveća ludost kad bismo sebi samima pripisali zasluge za bilo koji uspjeh koji smo eventualno postigli. Što poniznije budemo hodali s Bogom, to će nam se On više otkrivati da bi nam pomagao. Gospodin nikad nije namjeravao svoje sluge poslati da rade za Njega, pokraj sveg otpora koji im pružaju Sotona i zli anđeli, a da im ne osigura svoju pomoć. Razlog što mi nemamo više uspjeha u radu jest što se oslanjamo na vlastite napore umjesto na pomoć koju nam Bog može udijeliti. … Pogledajte kako Sotona upravlja svojim predstavnicima i radi preko njih da bi ostvario svoje mračno djelo prijevare. Prednost je što možete vjerovati da će Isus još mnogo više učiniti za vas da biste mogli raditi u Njegovom djelu. … Cijelo Nebo je zainteresirano za djelo koje obavljaju oni koji će biti spašeni za Božje kraljevstvo. “Jer bez mene”, kaže Krist, “ne možete ništa učiniti” (Ivan 15,5). Prema tome, ne postoji nijedan tračak slave koji bismo mogli pripisati sebi. Iako možda osjećate svoju slabost, vi se možete povezati s moćnim Bogom. Ja sam svjesna svoje ništavnosti, ali Isus je dovoljno moćan da spasi. Ja ne mogu učiniti ništa, ali Isus može mnogo toga. Bog želi da radim u Njegovom djelu, ali svi moji napori bili bi beskorisni bez Njegove pomoći. Izraelci su stalno vikali: “Mojsije je to učinio”, i tako su gubili Boga iz vida. Bog je želio nečemu poučiti svoj narod, i kada se Mojsije drznuo da slavu pripiše sebi, jasno se pokazalo da to nije činio Mojsije, već Bog. Na kraju je Mojsiju došla riječ: “Nećeš ući u svetu zemlju.” Gospodin je pokazao izraelskom mnoštvu čija ih je ruka vodila. Kada mi postanemo svjesni svoje ništavnosti, tada Krist uviđa da je došlo vrijeme da nam daruje svojeg Duha. On će nas obući u spasenje kada sve zasluge i slavu za obavljeno djelo budemo pripisivali Njemu. Gospodin nam pomaže, draga braćo i sestre, da primimo dragocjene pouke u Kristovoj školi. To su pouke iz krotkosti i poniznosti srca. Neki ih nikada ne nauče. Oni uporno rade u svojoj sili i ne razumiju tko je Izvor njihove snage i moći. (Manuscript 8, 1886.)


Komentiraj