Božja adresa
Sjećate li se televizijske emisije Spas 911? Bavila se smrtnim opasnostima u kojima su se našli pojedini američki građani — bio to požar, lopov pred kućom ili utapanje u rijeci. U takvim trenucima im je mudra i brza pomoć službenika ili prolaznika spasila život. Među svim tim slučajevima ponavljala bi se jedna zanimljiva pojedinost. Nakon što bi nemili događaj prošao, spašeni bi postali bliski prijatelji s onima koji su ih spasili. Družili bi se, odlazili jedni k drugima na roštiljanje i slično. U svakom slučaju, znali bi gdje živei što rade.
Jeste li se ikada upitali što Isus radi protekla dva tisućljeća?
On je boravio na Zemlji čineći dobro, liječeći tisuće ljudi i govoreći riječi koje i danas ohrabruju i upućuju milijune uznemirenih i zbunjenih duša. Pružio nam je spas — umro je umjesto nas smrću neshvatljive boli, zatim uskrsnuo, uznio se… i što dalje? Izgubio se u nekakvom magličastom nebeskom prostoru i od tada Mu gubimo svaki trag? U kušnji smo nasjesti na takvu zamisao, no Biblija daje jednu sasvim drugu, mnogo određeniju, smisleniju i privlačniju sliku.
Mjesto susreta stvorenja i Stvoritelja
Poslanica Hebrejima izvrstan je vodič pomoću kojega možemo tražiti Isusovu adresu i saznati o poslu u koji je trenutno uključen. “Krist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim.” (Hebrejima 9,24) Iako ne znamo gdje se točno nalazi u svemiru, Biblija nam poručuje da doista postoji stvarno, određeno i opisano mjesto u svemiru koje služi kao Svetište, odnosno mjesto sastanka na kojem se beskonačni Bog — koji je stvorio svemir i koji je stoga po svojoj naravi izvan njega — izravno susreće sa svojim stvorenjima.
Bog je odlučio svoje prijestolje postaviti unutar, a ne izvan svemira. Iako je moguće cijelu vječnost proučavati način na koji to djeluje, ono što nam već i sada može biti posve jasno jest to da je takvo postupanje savršeno u skladu s Božjim karakterom. Zašto? Zato jer se isti obrazac pokazao u Božjem utjelovljenju na Zemlji: vječni Božji Sin, Stvoritelj, postao je i stvorenje — Čovjek koji je na zemaljskom tlu mogao susretati pale ljude izravnije nego ikada i otkrivati nam kakav je uistinu Božji karakter. Zato je Isus svojem učeniku Filipu odgovorio: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?” (Ivan 14,9)
Mjesto dočeka Pobjednika
Kao što znamo, nakon što je Isus dovršio svoj posao otkrivanja Očeve dobre naravi te na kraju nevin dobrovoljno predao svoj život za čovječanstvo, nakon tri dana je uskrsnuo. Prva osoba koja ga je srela bila je Marija Magdalena, a On joj je tom prilikom rekao: “Idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu.” (Ivan 20,17) Nakon ovoga se uskrsli Isus još četrdeset dana nalazio s učenicima na Zemlji, poučavao ih i jeo zajedno s njima (vidi Djela 1,1-8; Ivan 21; Luka 24,41-43). A zatim je došlo vrijeme da trajno uziđe na Nebo. Okupio je učenike na jednu goru i uznio se zaogrnut oblakom (Matej 28,16; Djela 1,9). I ovdje završava prizor uznesenja — iz perspektive Zemlje.
Ali, kao u filmu, pojavljuje se prizor uznesenja iz drugog ugla, iz nebeskog Svetišta u koje se Isus vraća nakon trideset jedne i pol godine izbivanja. Dok Marko u 19. retku 16. poglavlja sažeto opisuje Isusovo ustoličenje riječima: “Bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu”, Otkrivenje 4 to ustoličenje prikazuje podrobnije. Ali prizor izmeđuuznesenja i ustoličenja mnogi biblijski komentatori vide u 24. psalmu. To podupire činjenica da su prethodna dva psalma izrazito mesijanske naravi i proročki oslikavaju prizore raspeća.
Psalam 22 počinje riječima “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” — istim onim koje je Isus izgovorio na križu. Zatim slijedi još nekoliko nevjerojatno određenih opisa prizora križa. Osmi i deveti redak govore: “Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: ‘U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!’” Šesnaesti redak govori: “Rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge.” Osamnaesti proriče: “Haljine moje dijelemeđu sobom i kocku bacajuza odjeću moju.” Sve ove pojedinosti možete čitati i u Evanđeljima, gdje se nalaze izvješća o Kristovom raspeću, primjerice u Mateju 27,35-46.
Zatim slijedi 23. psalam koji se usredotočuje na Kristovu smrt. Iako ne vidi preko groba, Isus ne odustaje od žrtve koju prinosi za čovječanstvo, te četvrti redak stoga kaže: “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom.” Iako izgledi i osjećaji govore nešto sasvim drukčije, Isus se oslanja na starozavjetnu proročku Riječ o tome da će poslanje križa uspjeti i da će On ponovno živjeti u Očevoj blizini, zdesna Njegovog prijestolja. Tako u šestom retku piše: “U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.”
Nakon što je “prošao dolinom smrti”, odnosno uskrsnuo, dolazimo do 24. psalma. Od 7. do 10. retka opisan je prizor koji se odvija samo nekoliko trenutaka nakon što je Isus prilikom uznesenja nestao iz vida učenikâ, zaogrnut oblakom. “Kamera” se sa Zemlje prebacuje na Nebo, gdje gledamo prve trenutke slavljeničkog dočeka Krista:
“‘Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!’
‘Tko je taj Kralj slave?’
‘Jahve silan i junačan, Jahve silan u boju!’
‘Podignite, vrata, nadvratnike svoje dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!’
‘Tko je taj Kralj slave?’
‘Jahve nad Vojskama — on je Kralj slave!’”
U jednom od najljepših, najuzbudljivijih i najtrijumfalnijih tekstova u Bibliji vidimo kako anđeli u pjesmi dobacuju jedni drugima, gotovo kao djeca kad se igraju, ili pak navijači kad dočekuju pobjednike i ne umaraju se pjevati iste navijačke pjesme.
Prva skupina prati Isusa prema ulazu. Oni su bili dio oblaka koji je zaogrnuo Isusa prilikom uznesenja. Isti izraz Isus upotrebljava kada opisuje svoj drugi dolazak — kaže da će biti okružen oblacima i nebeskim anđelima (vidi Matej 24,30; Marko 16,27). Isto tako, dvojica anđela su prilikom Kristovog uznesenja stala pokraj učenika i rekli im: “Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo istoće tako doći kaošto ste vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela 1,11)
Druga skupina je bila zadužena za propuštanje putnika kroz vrata Neba, i imali su nevjerojatnu dužnost otvoriti vrata Božjem Sinu koji se vraća sa svojeg uspješno obavljenog poslanja na Zemlji. Prva skupina dovikuje tim vratarima: “Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!” A vratari traže identitet tog Kralja slave, ne zato što Ga ne znaju, nego zato što se žele čuti omiljeni odgovor.
Isus je izvojevao najveću pobjedu u povijesti čovječanstva i svemira, višestruku pobjedu. Jedini je Čovjek koji je uspio živjeti bezgrešnim životom i otkriti neokaljanu božansku dobrotu. Bez obzira koliko Ga neprijatelji salijetali, niti u trenucima najtežeg pritiska nije popustio. Niti jednom nije vratio milo za drago, niti jednom nije slagao, niti jednom nije bio sebičan, niti jednom nije bludno pomislio — ukratko, niti jednom nije zgriješio. Nije sišao s križa, premda bi anđeli na samo jedan Njegov mig sravnili sa zemljom svjetinu koja Ga je raspela i koja Mu se rugala izazivajući Ga da se oslobodi ako je stvarno Božji Sin. Ispio je čašu do kraja da bismo ti i ja mogli dobiti Njegovu pravednost i biti pošteđeni kazne zbog našega grijeha.
S ovim junačkim prizorima, svježim u njihovim umovima, anđeli pratitelji su s dubokim poštovanjem i srcem zaigranim od radosti uzviknuli: “Jahve silan i junačan, Jahve silan u boju!” Želeći još jednom uživati u ovom odgovoru, vratari su ponovili pitanje, i opet dobili odgovor: “Jahve nad Vojskama — on je Kralj slave!”
Isus se vratio na Nebo, u Jahvin dom gdje će “prebivati kroz dane mnoge”. To slavno mjesto je adresa na kojoj se Isus od tada nalazi.
Povezanost s Bogom moguća neovisno o adresi
No, kad čitamo Djela apostolska, vidimo da se deset dana nakon uznesenja na učenike obilno izlio Sveti Duh — treća Osoba Božanstva. Prazninu koju je na Zemlji ostavio odlazak Božjeg Sina nadomješta Utješitelj kojega je Isus ranije obećao učenicima. Iako je Isus u nebeskom Svetištu, Bog ima boravište i na Zemlji. Štoviše, preko Svetoga Duha Bog je sveprisutan. Zato je David pjevao: “S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.” (Psalam 139,5-10)
Dok usmjerava svoj um na Oca i Sina u nebeskom Svetištu, vjernik se ne mora osjećati daleko od njih, jer preko Svetoga Duha i Svetog pisma — nadahnute Božje Riječi koju apostol Pavao naziva “mačem duha” (Efežanima 6,17) — može biti povezan s njima bliže nego s bilo kojom drugom osobom.
Mjesto Svećenika
Ako preko Svetoga Duha možemo imati izravan odnos s Bogom, trebamo li onda svećenika? Svaki pobožan katolik, pravoslavac i mnogi drugi kršćani rekli bi: “Da, naravno.” S druge strane, ako ste adventist, vjerojatno ćete reći: “Naravno da ne.” No, varate se. Svatko od nas treba svećenika.
Iako znamo da imamo izravnu vezu s Bogom preko Svetoga Duha i da nas jedino On vodi k Ocu, svatko probuđene savjesti pri tom susretu ima neodgodiv osjećaj vlastite nedostojnosti i nesposobnosti da dođe pred Božje lice. Osjećamo potrebu za nekim svetijim tko će u naše ime doći pred Božje lice i tražiti oprost za nas —osjećamo potrebu za svećenikom. Da, svatkood nas treba svećenika. Ali, evo dobre vijesti: taj Svećenik je sâm Bog; točnije: druga Osoba Svetog Trojstva — Božji Sin, Isus Krist. Dobra vijest postaje još bolja: taj Svećenik je i Čovjek. U 1. Timoteju 2,5 piše: “Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju.”
Kad pogriješite ili uvidite neku svoju manu, imate Svećenika kojemu se možete odmah ispovijediti — i ne samo to — Svećenika koji je duboko upoznat s vašim kušnjama i slabostima. Pogledajte divnu sliku koju nam daje redak iz Hebrejima 4,15: “Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio.” Zamislite! Onaj isti Isus koji je živio na Zemlji kao tesar, podnosio glad, žeđ i umor kao i vi; odbacivanje, ruganje, osobne napade i nebrojene druge kušnje — sada se nalazi u nebeskom Svetištu i posreduje za vas. On zna kako je to biti čovjek na grešnom svijetu; i Bog Otac, dok sluša vaše molitve, s dubokim zanimanjem sluša i Isusovo posredovanje koje prati te vaše molitve.
Mjesto Suca
No, jeste li znali da je Isus i vaš Sudac? U Ivanu 5,22 čitamo: “Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu.” Svatko tko dolazi pred Krista, dolazi i pred Suca. Ipak, iz više razloga je i to dobra vijest.
Božanski sud je neizmjerno pošteniji i jasniji od onoga kako se popularno prikazuje — kao dan gnjeva u kojem Bog hirovito i jednostrano kažnjava grešnike. Daleko od toga, Biblija naglašava istražnu, a ne izvršnu stranu tog Suda. Zato je početak Suda u Danielu 7,9.10 prikazan kao “otvaranje knjiga”, i to pred tisućama tisuća nebeskih promatrača koji služe kao porota. Slično kao i u zemaljskim sudovima, i u nebeskom najviše vremena oduzima razmatranje slučaja, a izvršavanje presude je samo posljednja točka čitavog postupka.
Osnova kojom će se taj Sud voditi je naš, a ne Božji izbor. Prema našim životnim odlukama i težnjama Sud će procijeniti želimo li živjeti s Bogom, ili uporno idemo za onim što se suproti dobroti, pravdi i ljubavi, i ne želimo promjenu. Sud će samo slijediti našu konačnu odluku. Ako je to drukčiji izbor, Krist će ga s tugom prihvatiti i osuditi nas na konačno odvajanje od Boga, Izvora života, to jest na vječnu smrt. “Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.” (Rimljanima 6,23) Onaj tko svjesno odbije Kristovu žrtvu, jednostavno će se vratiti po kaznu koju je mogao izbjeći.
Čak kad bismo i mogli živjeti odvojeni od Boga, puno okrutnije bi bilo da grešnici budu osuđeni na vječni život sa srcima bez Svetoga Duha koja nepovratno, iz dana u dan, postaju sve pakosnija. Druga mogućnost bi bila da Bog prisilno ulije Svetoga Duha u srca tih ljudi i učini ih dobrima; no to bi bilo krajnje gaženje slobodne volje te se takvi pojedinci ne bi mnogo razlikovali od kazališnih lutaka.
Mjesto Odvjetnika
Ako smo još uvijek prestrašeni zbog Suda, razmislimo o činjenici da je naš Sudac Isus Krist. On nije samo Bog koji ne zna iz vlastitog iskustva kako je to biti čovjek. On je iskusio život u slabom ljudskom tijelu, na neprijateljskom grešnom planetu punom kušnji, i stoga razumije najteže ljudske borbe i slabosti. Takav Bog, Onaj koji je postao i Čovjek, vaš je Sudac!
Ako ni to nije dovoljno ohrabrenje, pročitajmo: “Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornikaimamo kod Oca — Isusa Krista, Pravednika.” (1. Ivanovu 2,1) U grčkom izvorniku ovdje stoji riječ parakletos, koja znači branitelj, i to upravo u smislu obrane na sudu. Vaš Sudac je i vaš Odvjetnik! Kako vam se to sviđa? On neće ostaviti krivca nekažnjena, ali zagovarat će ga na Sudu do zadnje mogućnosti, i čim krivac uvidi i prizna svoju krivnju, moćno će ga obraniti i osloboditi optužbi, pozivajući se na jamčevinu koju je On sâm platio na križu. Dakle, On je i vaš Jamac. Može li biti bolje od toga?
Mjesto Optuženika
Biblija je puna iznenađenja.Možei bolje od toga! Ti i ja nismo glavni optuženici na Sudu. Glavni optuženik je sâm Bog. Ako vam ovo zvuči bogohulno, nemojte kriviti mene, jer ja samo iznosim povijesnu činjenicu. Kad Biblija opisuje Lucifera koji se, kao jedan od anđela zaklanjača, pobunio usred nebeskog Svetišta (vidi Izaija 14; Ezekiel 28) i nakon ustrajanja u pobuni bio zbačen na Zemlju (Otkrivenje 12), ona za njega osim riječi “neprijatelj” (Matej 13,28) koristi i riječ “tužitelj” (Otkrivenje 12,10).
Prije mnogo tisućljeća Sotona je optužio Boga za nepravednost što mu nije dao da bude Bog (Izaija 14,13) (kao da se to može dati?) te je postao začetnik grijeha i zla. Nakon što je zbačen s Neba, uspio je i ljude navesti na sumnju u Božju dobrotu i težnju da postanu bogovi (Postanak 3,5); ali umjesto na višu razinu postojanja, uveo ih je u jadno životarenje u grijehu i u smrt. Jedni su nastavili napredovati u zloći, a drugi su se kajali i iskrena srca okretali Bogu, dok je Sotona bio tu da ih optuži za grijehe (vidi Zaharija 3,1-5), a Boga za nepravednost što pruža milost ljudima, a njemu ne. On se nikad nije pokajao i iskrena srca okrenuo Bogu, premda je, kao prvi kerubim, poznavao Božju ljubav više od ijednog drugog stvorenja (Ezekiel 28,3.14.15).
S druge strane, većina ljudi ne poznaje Božju ljubav i ima vrlo iskrivljenu sliku o Bogu. Glavna točka na Sotoninom rasporedu poslova svakoga dana je izbrisati iz umova ljudi istinu da je Bog ljubav i prikazati Ga kao strogog suca i tiranina koji jedva čeka da ljudi pogriješe kako bi ih kaznio. Tako Sotona svojeosobine pripisuje Bogu. I to mu, nažalost, često uspijeva upravo preko ljudi koji se smatraju vjernicima, od kojih mnogi svojim životom i učenjem krivo prikazuju Boga. Na taj način zapravo optužuju Boga.
Dvije adrese za zainteresiranu porotu
Ali dvije Božje adrese zauvijek iskorjenjuju ovu sliku. Prva adresa je iz prošlosti. Bilo je to na Golgoti, na raskrižju pravde i milosti. Na križu su se susrele savršena pravda, jer je Bog platio punu cijenu naših grijeha, i savršena milost, jer je to ljudima pružilo potpuno nezasluženo spasenje.
Druga adresa je nebesko Svetište. Ovdje se također susreću pravda i milost. Kad se cijeli svemir pita kako Bog može spasiti određenog čovjeka koji je učinio tako puno grijeha, potpuno nedostojnih božanske Žrtve, sâm Isus — kao vjerodostojni predstavnik čovjeka i Boga — Sudac, Odvjetnik i Optuženik, posreduje za ovu osobu moćnim dokazima. Isus podsjeća sve da je On sâm već platio cijenu za takvu osobu, i da je oprost namijenjen njoj jer Mu se obratila. I tako Bog dokazuje “da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa” (Rimljanima 3,26).
Što Isus sada radi?
Saznali smo gdje se Isus nalazi, a sada znamo i koji posao ima: “On živi da bi posredovao” (Hebrejima 7,25). I dok se Isus zauzima za grešnike pokazujući svoje probodene ruke koje su platile punu cijenu, svaka optužba protiv Njega — bilo da je nepravedan, bilo da je nemilostiv — pada u vodu. Njegovoposredovanje je našasigurnost. Na kraju želim navesti jednu izjavu koja je tisućama ljudi vratila nadu i pouzdanje: “Ma koliko glasno Sotona govorio protiv naše duše optužujući je za grijeh i polažući na nas pravo kao na svoj plijen, Kristova krv govori mnogosnažnije.” (Ellen G. White, Vjera kojom živim, 210) Zato u Hebrejima 4,16 imamo ovaj ohrabrujući poziv: “Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!”
Božja adresa — nebesko Svetište — daje nam veličanstvenu sliku o tome tko On jest i što sve čini za nas. Kad nam takve stvarnosti pokrenu srce, to je najbolje vrijeme za dobre odluke. Možda upravo osjećate želju da odgovorite na neki od sljedeća tri poziva povezana s Božjom ljepotom otkrivenom u nebeskom Svetištu.
Poziv na predstavljanjeBožjeg pravog karaktera
Prvi poziv se posebno odnosi na kršćane, ali i sve druge koji osjete da im je upućen. Neki od vas su svojim životom krivo predstavljali Boga: svojom nestrpljivošću, nepovjerenjem, grubošću, optuživanjem ili sebičnošću zapriječili ste ljudima pogled na Božji divan karakter. Sada je pravi trenutak da to priznate svojem Velikom Svećeniku na Nebu, zamolite Ga da vam oprosti i učini vas sličnijim Njemu.
Poziv na upoznavanjeBožjeg pravog karaktera
Neki od vas su gledali na Boga sa strahom, kao na nesuosjećajnog suca kojeg je gotovo nemoguće umilostiviti. Ako se sada želite upoznati s biblijskim Bogom koji je savršena ljubav, recite Mu to. Ako želite pomoć u traženju Boga ljubavi kroz Bibliju, proučavajte je sami, s pastorom, ili uz pomoć Dopisne biblijske škole2.
Poziv na ispovijed Velikom svećeniku
Neki od vas imaju grijehe koji vas opterećuju i stoga se ne usudite približiti Bogu jer se bojite osude. Nema boljega kome bi se mogli obratiti sa svojim grijesima, što god i kakvi god da jesu. Isus je rekao: “Dođite k meni svikoji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28) i “Nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike.” (Matej 9,13)
Nije prekasno, jer On “može zauvijek spasavatione koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25) Ivan kaže: “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehei očistiti nas od svake nepravde.” (1. Ivanova 1,9) Ako se ovog trenutka želite obratiti najmilostivijem Svećeniku, znajte da On to s neizrecivom čežnjom čeka, i spremno i sa savršenim razumijevanjem čuje na svojoj adresi — u nebeskom Svetištu.
Matija Kovačević
1 https://en.wikipedia.org/wiki/Rescue_911.
2 http://biblija-govori.hr/tecaj/otkrijmo/.