Božja poruka za Njegov narod

1. 11. 2016.

“Nemoj se bojat muka što te čekaju: đavao će ubrzo neke između vas baciti u tamnicu, da budete podvrgnuti kušnji, i trpjet ćete deset dana nevolju. Ostani vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac — život!” (Otkrivenje 2,10)
Tijekom Spasiteljevog života službe Ivan je bio blisko povezan s Njim. Slušao je Kristove predivne riječi i promatrao Njegova čudesna djela tako da je Ivanovo svjedočenje bilo vrlo jasno. Govorio je iz srca preplavljenog ljubavlju prema Kristu i nikakva sila nije mogla zaustaviti njegove riječi. … Kao i njegov Učitelj, Ivan je strpljivo podnosio svaki pokušaj da mu oduzmu život. Kada su ga bacili u kotao s vrelim uljem, njegovi neprijatelji su pomislili da su ga time zauvijek ušutkali. Međutim, na riječi koje je nadahnuo sam Sotona: “Tako će proći svi koji vjeruju u tog varalicu, Isusa Krista iz Nazareta”, Ivan je odvratio: “Moj Učitelj se strpljivo izložio svemu što su Sotona i njegovi anđeli uspjeli smisliti kako bi Ga ponizili i mučili. Dao je svoj život za spasenje svijeta. Umro je da bismo mi živjeli. Čast mi je što mogu patiti radi Njega. Ja sam samo slab, grešan čovjek, a Krist je bio svet, bezazlen, neiskvaren, odvojen od grešnika. On nije griješio niti se prijevara našla u Njegovim ustima.” Dok je stradao od ruku neprijatelja, Ivanove riječi vršile su tako snažan utjecaj da su ga isti oni koji su ga ubacili u kotao brže-bolje izvadili iz njega. Neposredno nakon toga Ivan je poslan na otok Patmos gdje je, prema očekivanjima njegovih neprijatelja, trebao umrijeti zbog teškoća i zapuštenosti, odvojen od svojih suvjernika. Bili su uvjereni da su tog vjernog svjedoka konačno smjestili tamo gdje više neće uznemiravati Izrael niti zle vladare ovoga svijeta. Međutim, Ivan je čak i tamo našao prijatelje i dobio priliku da svjedoči. … Bog, Krist i nebeska vojska bili su Ivanovo društvo na otoku Patmosu. Od njih je primio pouke da bi ih prenio onima koji su se, kao i on, odvojili od svijeta. Tu je zapisao viđenja i otkrivenja koja je dobio od Boga, u kojima se opisuje ono što će se odigrati u završnom razdoblju povijesti ovoga svijeta. Kada njegov glas više ne bude svjedočio za istinu, kada on više ne bude mogao govoriti o Onome koga je ljubio i kome je služio, poruka koja mu je dana na toj goloj, stjenovitoj obali trebala se prenositi dalje kao svjetiljka koja gori i svijetli (vidi Ivan 5,35; Izaija 62,1). Svaki narod, pleme, jezik i svaki naraštaj bit će upoznat s Gospodnjim pouzdanim namjerama koje se ne odnose samo na Židove, već i na sve ostale narode na Zemlji. (Manuscript 150, 1899.)