Božja ruka na kormilu

15. 10. 2014.

““Ubuduće budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći!”“ (Efežanima 6,10)

Budućnost je pred nama i sigurno je da će se zbivati nepredviđeni događaji mijenjajući sadašnji poredak u svijetu. Požuda i pohlepa teže za prevlašću. Tlačenje i mržnja uvećavat će se s razornim utjecajem. Nadahnuti silom odozdo, sotonska sredstva i suradnici žestoko će se truditi da provedu njegovu volju. ““A bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumiti, a umnici će razumjeti.”“ (Daniel 12,10) Svaki istinski obraćeni čovjek obući će se u sve oružje Božje i hrabro se suočiti s nevidljivim neprijateljem. Božje sluge će shvatiti nužnost uzimanja udjela u božanskoj naravi. …
Sada je naše vrijeme opasnosti. Naša jedina sigurnost je da hodimo Kristovim stopama i uzmemo Njegov jaram. Nemirna su vremena pred nama. U mnogim slučajevima prijatelji će se otuđiti. Bez razloga ljudi će postati naši neprijatelji. Pobude Božjeg naroda bit će pogrešno protumačene ne samo od strane svijeta, već i od njihove braće. Gospodnji sluge bit će stavljeni na teška mjesta. Od muhe će biti pravljen slon da bi se opravdalo to što se ljudi služe sebičnim, nepravednim sredstvima.
Posao koji su ljudi vjerno obavili bit će prezren i omalovažavan, jer njihove napore nije okrunio vidni napredak. Pogrešnim predstavljanjem ti ljudi će biti odjeveni u crne haljine nesavjesnosti, zato što su okolnosti izvan njihove kontrole učinile njihov rad odviše zamršenim. Na njih će se ukazivati kao na ljude kojima se ne može vjerovati. I to će biti učinjeno od strane vjernika crkve. Božji sluge moraju se naoružati Kristovim umom. Neka ne očekuju da će izbjeći uvrede i pogrešne ocjene. Bit će nazivani zanesenjacima i fanaticima. Ali neka se ne obeshrabruju. Božja ruka je na kormilu providnosti, vodeći Njegovo djelo na slavu Njegovog imena.
Bog poziva svoj narod da bude snažno svjetlo svijetu koje svijetli usred mraka grijeha. Živjeti životom Životodavca donosi svoju nagradu. On je hodio svuda čineći dobro. To će činiti i svaki Njegov pravi sljedbenik, ispunjen svetim osjećajem odanosti Bogu i dužnosti prema drugim ljudskim bićima. Zahvaljujući spoznaji istine kakva je u Isusu, kršćani će rasti u milosti, stalno se približavajući savršenstvu karaktera. (MS 75, 12. lipnja 1902.)