Božje neizbrojivo obilje

20. 03. 2012.

„Isus joj odgovori: ’Kad bi ti znala za dar Božji i tko je onaj koji ti veli: – Daj mi piti, ti bi u njega iskala i dao bi ti žive vode.’“ (Ivan 4,10)

Božji darovi vide se na svakom koraku, a svi ti darovi dolaze nam zaslugom Isusa kojega je Bog dao svijetu. Apostol Pavao osjeća duboku zahvalnost kada uzvikuje: „Bogu hvala na njegovu neizrecivome daru!“ (2. Korinćanima 9,15) Bog nam je s Kristom dao sve. Pupoljak koji se otvara, rascvjetalo cvijeće u svojoj raznolikosti i ljepoti, ugodno osjetilima, sve je to djelo Velikog Umjetnika i izraz je Njegove ljubavi prema nama. … Gospodin je uložio veliku brigu u nastojanje da sve bude ugodno i prikladno za nas, a koliko je još veći trud uložio u dar kojim možemo usavršiti svoj kršćanski karakter po uzoru na Kristov.

Preko poljskoga cvijeća Bog želi privući našu pozornost na ljepotu kristolikog karaktera. … Bog je ljubitelj lijepoga. On želi da promatramo prekrasno cvijeće u dolini i naučimo lekciju povjerenja u Njega. Cvjetovi trebaju biti naši učitelji. … Gospodin se brine o cvijeću u polju i odijeva ga ljepotom, a ipak je pokazao da ljudski rod ima daleko veću vrijednost od cvijeća o kojemu se toliko brine. …

Pretpostavimo da naš darežljivi Otac postane umoran od naše nezahvalnosti i da nam na nekoliko tjedana uskrati svoje nebrojene blagoslove. Pretpostavimo da postane obeshrabren kada vidi da se Njegova blaga upotrebljavaju u sebične svrhe, kada ne čuje nikakav odgovor u obliku hvale i zahvalnosti za Njegove nezaslužene blagoslove pa da zabrani svojem Suncu da svijetli, rosi da pada, zemlji da donosi rod! To bi bilo nečuveno! Kakav bi strah obuzeo svijet! Kako bismo napunili svoje stolove hranom i osigurali odjeću za naše tijelo? …

Bog nas nije opskrbio samo zemaljskim blagoslovima, već nam je osigurao i vječnu dobrobit: „Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“ (Ivan 3,16) … O, kada bismo samo prepoznali taj Božji dar, kada bismo cijenili ono što taj dar znači za nas, mi bismo ga tražili s nepokolebljivom ustrajnošću! (Signs of the Times, 19. lipnja 1893.)