““Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi — ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim — da s njim budemo i proslavljeni.”“ (Rimljanima 8,17)
Utjecaj milosti je tu da omekša srce, da usavrši i očisti osjećaje, dajući s Neba rođenu obazrivost i osjećaj za pristojnost. Kršćanin ne može biti ohol, jer onda nije nalik na Krista. Spasitelj svijeta, grešnikova Zamjena i Jamac, kaže: ““Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.”“ (Matej 11,28) … Zato imajmo stalno na umu da krotki i ponizni Isus ima duh i težnje osvajača. Golemi posjedi kojima upravljaju zemaljski moćnici ne uobličavaju odgovarajuću pozornicu za ostvarivanje Njegove milosti, izražavanje Njegove ljubavi i pokazivanje Njegove slave. Onaj koji u istini i iskrenosti ljubi Gospodina Isusa Krista, ljubit će i one za koje je Krist umro da bi ih spasio i rado će iskoristiti svaku priliku da služi Kristu preko Njegovih učenika.
Na svoj život moramo gledati kao sinovi i kćeri Božje, kao suradnici Isusa Krista, živeći za plemeniti cilj. Mi smo predstavnici Isusa Krista u karakteru i moramo Mu služiti s nepodijeljenim osjećajima. Ne samo što ćemo otkrivati činjenicu da ljubimo Boga, već ćemo u skladu s Njegovim svetim karakterom, živjeti čistim, savršenim životom. Moramo živjeti savršeno jer gledajući na Isusa, u Njemu vidimo oličenje savršenstva i veliko Središte u kojem je usredotočena naša nada u vječni život i sreću, a koji nas vodi k jedinstvu i skladu. …
Život kojim sada živimo moramo živjeti vjerom u Isusa Krista. Ako smo Kristovi sljedbenici, naš život neće biti sastavljen od djelića jeftinih grčevitih postupaka u skladu s okolnostima i okolinom — trzaja u djelovanju koji otkrivaju da nama gospodare osjećaji i da se prepuštamo malim izljevima bijesa, zavidljivom iznalaženju pogrešaka, ljubomori, oholosti i sebičnosti. To nas sve ostavlja neusklađenim s uravnoteženim životom Isusa Krista, a ako zadržimo ove nedostatke, ne možemo biti pobjednici. …
Kada budete izloženi različitim životnim okolnostima i kada budu izgovorene riječi sračunate da vam rane i povrijede dušu, kažite sami sebi: ““Ja sam Božje dijete, subaštinik Isusa Krista, Božji suradnik. Ne smijem dakle, imati jeftin um, lako se ljutiti, uvijek misliti samo na sebe jer će to prirodno proizvesti neskladan karakter, nedostojan mojeg plemenitog poziva. Nebeski Otac mi je povjerio ovaj posao; moram biti dostojan ukazanog povjerenja.”“ (Letter 78, 22. siječnja 1893.)