Božjem zakonu nije potrebna izmjena

“I ti ćeš gradit na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina, i obnoviteljem cesta do naselja.” (Izaija 58,12)
Krist je došao na naš svijet da bi pokazao Božji karakter onako kako je pokazan u Njegovom svetom Zakonu, jer je Njegov Zakon prijepis Njegovog karaktera. Krist je istodobno prikazivao i Zakon i Evanđelje. … U pedeset osmom poglavlju Knjige proroka Izaije podrobno je opisan rad onih koji služe Bogu, Stvoritelju neba i Zemlje: “I ti ćeš gradit na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena.” (Izaija 58,12) Bit će podignut Božji spomenik, sedmi dan subota. … Ovdje je jasno otkrivena povijest Crkve i svijeta, vjernih i nevjernih. Pod objavom treće anđeoske vijesti vjerni su krenuli putem Božjih zapovijedi da bi štovali, veličali i slavili Onoga koji je stvorio nebo i Zemlju. Neprijateljske snage su obeščastile Boga praveći rupu u Njegovom Zakonu. Kada je svjetlo iz Njegove Riječi skrenulo pozornost na Njegove svete zapovijedi otkrivajući rupu koja je napravljena autoritetom pape, tada, da bi se odvratili od osvjedočenja, mnogi su pokušali ukinuti čitav Zakon. A jesu li ga mogli ukinuti? Nisu, zato što će se svi oni koji budu istraživali Pisma moći osobno uvjeriti da je Božji zakon vječan i nepromjenjiv i da će Njegov spomenik, subota, trajati svu vječnost ukazujući na jedinog istinitog Boga i na suprotnost između Njega i svih lažnih bogova. Sotona je bio uporan i neumoran u naporima da provede djelo koje je započeo na Nebu, da izmijeni Božji zakon. Uspio je navesti svijet da povjeruje u teoriju koju je on razglasio na Nebu prije svojeg pada, da je Božji zakon manjkav i da su mu potrebne izmjene. Veliki dio takozvane kršćanske Crkve svojim stavovima, ako ne i riječima, pokazuje da prihvaća tu istu zabludu. Ako bi u Božjem zakonu bilo izmijenjeno samo jedno slovo ili kovrčica, Sotona bi na Zemlji dobio ono što nije uspio na Nebu. On je pripremio svoju zavodljivu zamku nadajući se da će zarobiti i Crkvu i svijet. Ali neće svi upasti u tu zamku. Povučena je jasna crta razdvajanja između djece poslušnosti i djece neposlušnosti, između iskrenih i vjernih i nelojalnih i nevjernih. Formirale su se dvije strane — oni koji se klanjaju zvijeri i njezinom kipu i oni koji se klanjaju istinitom i živom Bogu (vidi Otkrivenje 14,9.10; 22,11). (Manuscript 32, 1896.; Manuscript Releases, sv. 17, 8,9)