Jutarnji stih

Božji investicijski plan

“Baci kruh svoj na vodu, i naći ćeš ga poslije mnogo vremena.” (Propovjednik 11,1)

Moj djed je završio fakultet i počeo karijeru kao pravnik u Bukureštu. Tamo je živio s tetom, adventističkom kršćankom, koja je pokušavala razgovarati sa svojim nećakom o Bogu, ali on nije bio zainteresiran. Međutim, jedne su večeri imali razgovor koji je promijenio čitav tijek njegovog života. Rekao je da nije moguće da svi kršćani vjeruju pogrešno, dok mala crkva koja se pojavila na svjetskoj pozornici nakon 1800. godine, ima istinu. Teta je znala da ne može zadobiti njegovo srce samo argumentima, već je vjerovala u osvjedočavajuću silu Svetoga Duha.
Pošto je volio čitati, ona mu je dala Bibliju i Veliku borbu. S ovim knjigama u ruci, on joj je rekao: “U redu, ja ću ih pročitati i dokazati vam iz vaših knjiga da niste u pravu!” Kad je počeo čitati, njegova teta se iskreno molila da na njega djeluje Sveti Duh. Uspoređivao je sve s Biblijom i drugim povijesnim knjigama. A onda joj je jednog dana rekao: “Draga moja teta, završio sam s čitanjem knjige i jako sam iznenađen svim onim što sam otkrio. Želio bih poći s tobom sljedeće subote na bogoslužje u tvoju crkvu.”
U crkvi je bio još više osvjedočen i odlučio je slijediti istine iz Božje riječi. Rekao je svojoj zaručnici što je saznao iz Biblije i zamolio je da mu se pridruži u duhovnom putovanju, ali je ona odbila. Sada je morao donijeti odluku i odlučio je da se njome neće oženiti.
Na kraju je moj djed osjetio poticaj da treba studirati teologiju. Ponovno je morao donijeti novu važnu odluku. Hoće li slijediti Božji glas i postati pastor, ili će nastaviti raditi kao odvjetnik? Odlučio je studirati na Adventističkom teološkom institutu. Dok je bio tamo, Bog ga je spojio s njegovom životnom družicom, kćeri direktora Instituta. Imali su dvoje djece — Gabriela i Magdalenu — i služili zajedno Bogu dugi niz godina. Ja sam najstariji Magdalenin sin i sa strahopoštovanjem cijenim veličinu utjecaja koji je Velika borba imala na moj život.
Moja baka je “bacila kruh na vodu” kad je dala svojem nećaku Bibliju i tu knjigu. A kakav je bio rezultat? Bolji od srebra i zlata! Kao kad oblutak koji padne u jezero širi krugove vode sve do obale, krugovi utjecaja tog dara nastavljaju blagoslivljati našu obitelj dva naraštaja kasnije. Radio sam kao literarni evanđelist trinaest godina i Bog mi je ukazao čast pozivajući me da pomognem razvoj literarnog djela u Rumunjskoj. Hvalim Gospodina za tu prednost!
Mihai Goran, Rumunjska


Komentiraj