““Vjerom se preseli u obećanu zemlju kao u tuđu i nastani se u šatorima skupa s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer je očekivao grad s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac.”“ (Hebrejima 11,9.10)
Isus se uznio k Ocu kao predstavnik ljudskog roda i Bog će dovesti one koji odražavaju Njegov lik da promatraju i dijele s Njim Njegovu slavu. Postoje domovi za zemaljske hodočasnike. Tu su i haljine za pravednike, s krunama slave i palmama pobjede. Sve što nas je zbunjivalo u Božjoj providnosti tada će biti objašnjeno. Zamršene pojedinosti, teške za razumijevanje tada će biti objašnjene. Tajne milosti razvit će se pred nama. Tamo gdje smo svojim ograničenim razumom nailazili samo na zbrku i neispunjene namjere, vidjet ćemo najsavršeniji i najljepši sklad. Saznat ćemo da je beskonačna ljubav odredila iskustva koja su izgledala najizazovnija i teško podnošljiva. Kad budemo shvatili nježnu brigu Onoga koji je činio da sve to zajedno bude za naše dobro, radovat ćemo se neizrecivom i proslavljenom radošću.
Bol ne može postojati u nebeskom ozračju. U domu otkupljenih neće biti suza, pogrebnih povorki, nikakvih obilježja žalosti. ““I nijedan građanin neće reći: ‘Bolestan sam!’ Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.”“ (Izaija 33,24) Bogata plima sreće teći će i produbljivati se kako se vječnost bude odvijala. Razmišljajte o ovome; govorite o tome djeci patnje i tuge i pozovite ih da se raduju u nadi.
Što bliže dođemo k Isusu, to ćemo jasnije uviđati čistoću i veličinu Njegovog karaktera, a manje ćemo osjećati da trebamo uzdizati sebe. Suprotnost između našeg i Njegovog karaktera navest će nas na poniznost duše i duboko preispitivanje srca. Što više budemo ljubili Isusa, to će potpunije naše ““ja”“ biti poniženo i zaboravljeno. … Onaj koji je krotak u duhu, najčistiji i najviše nalik djetetu, bit će ojačan za bitku. Bit će osnažen Njegovim Duhom za unutarnjeg čovjeka. Onaj tko osjeća svoju slabost, a bori se s Bogom kao Jakov i kao ovaj sluga iz starine poviče: ““Neću te pustiti dok me ne blagosloviš”“, izići će sa svježim pomazanjem Svetoga Duha (Postanak 32,27). Okružit će ga nebesko ozračje. Izići će čineći dobro. Njegov će utjecaj biti odlučna snaga u korist Kristove vjere. … Naš Bog je jako prisutna pomoć u vrijeme potrebe. Upoznat je s najtajnijim pomislima našeg srca, sa svim namjerama i ciljevima naše duše. Kada smo u neprilici, čak i prije nego što smo Mu iznijeli ono što nas uznemirava, On pravi planove za naše izbavljenje. (Letter 73, 1. siječnja 1905.)