Braća iz vojske 1. dio

24. 08. 2015.

“Jedne noći Gospodin reče Pavlu u viđenju: ‘Ne boj se! Nastavi govoriti i da nisu ušutio! Ja sam s tobom. Nitko te neće napasti da ti učini zlo. Jer ja imam mnogo naroda u ovome gradu.’” (Djela 18,9.10)

Bio sam mornarički časnik, ali u slobodno vrijeme išao sam od vrata do vrata i prodavao vjerske knjige. Imao sam plan grada i obilazio sam jednu ulicu za drugom posjećujući svaku kuću ili stan. Većina ljudi je rado razgovarala sa mnom, ali je bilo i nekih čija je reakcija bila prilično negativna. Kod svakih vrata sam se molio Bogu da uz Njegovu pomoć izvršim pozitivan utjecaj i da me zaštiti od zla. Zahvalan sam što me je Bog vodio točno na ona mjesta na kojima sam bio najpotrebniji.
Jednoga dana vrata je otvorio neki starac, a ja sam mu ponudio svoje knjige. Primijetio sam da izgleda prilično nezdravo. Govorio je nerazumljivo i čudno je gledao moje knjige. Vidio sam da s njim neću puno postići pa sam se ljubazno oprostio i otišao.
Na sljedećim vratima na kucanje je odgovorio golem muškarac u potkošulji. “Što hoćete?” oštro je upitao. Moja suradnica u kolportaži, Irina, i ja bili smo pomalo iznenađeni njegovim načinom ophođenja i nismo mogli odmah smisliti što bismo rekli. Pogledao nas je sumnjičavo i progovorio: “Zašto šutite? Govorite!”
Odgovorili smo mu da smo iz Ruske službe za obitelj i zdravlje. “Dobra večer, mir vašem domu!” rekao sam. Ovu sam “lozinku” ponovio već više od deset puta. Čovjek se nasmijao i pozdravio nas onako kako mornarički časnici pozdravljaju visoke časnike.
“Došli smo vam ponuditi knjige o obiteljskom životu i zdravlju”, rekla je Irina vadeći knjige iz torbe.
“Zdravlje je dobra stvar”, rekao je čovjek s osmijehom. “Još bolje je da niste iz policije.”
“Kakve veze policija ima s tim?” upitala je Irina iznenađeno.
“Kad god se nešto dogodi u susjedstvu,” objasnio je, “oni uvijek dođu k meni s nalogom za pretres, jer sumnjaju da sam sudionik. Ne vjeruju mi da sam ja mornarički časnik.”
Policija — sudionik — mornarički časnik? Irina i ja smo se pitali u kakvu smo to situaciju upali!
Andrej Garbarčuk, Rusija