Budite oprezni u izboru prijatelja

30. 05. 2016.

“Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je.” (Jakov 1,5)
Sva mudrost koju ljudi posjeduju dar je Božji, i On hoće i može darovati mudrost svakome tko je od Njega traži u vjeri. Salomon je tražio mudrost od Boga i ona mu je izobilno darovana. Ali kako je samo svekoliki svemir gledao na njega kada je zloupotrijebio svoju mudrost i Božji veliki i sveti dar upotrijebio da bi uzvisio samog sebe? Bog ga je izabrao da sagradi hram, ali kako je on iznevjerio to sveto povjerenje! Sklapao je saveze s idolopokloničkim narodima i tako je onaj koji se prigodom posvećenja hrama molio da narod svoje srce nepodijeljeno preda Gospodinu, sam počeo odvajati svoje srce od Boga. Sklapajući prijateljstva s Božjim neprijateljima, ugrozio je interese svoje duše. Koliko moramo biti oprezni kad uspostavljamo prijateljstva! Prijateljstvo sa svijetom sigurno će sniziti vjerska mjerila. Salomonove poganske žene odvratile su njegovo srce od Boga. Njegovi profinjeni osjećaji su otupjeli, a srce mu je otvrdnulo jer je izgubio suosjećanje prema ljudima i ljubav prema Bogu. Savjest mu je postala neosjetljiva i njegova vlast se pretvorila u tlačenje. Salomon je utro put za svoju propast još onda kada je potražio majstore iz drugih naroda za rad na gradnji hrama. Bog je bio učitelj svojeg naroda. On je predvidio da Izraelci budu vođeni Njegovom mudrošću i da svojim darovima, dobivenim od Njega, ne zaostaju ni za kim. Ako bi imali neokaljane ruke, čisto srce i plemenite, posvećene namjere, Gospodin bi im prenio svoju profinjenost. Ali Salomon je gledao na svijet umjesto na Boga. Pokazalo se da je ono što je on smatrao svojom snagom, zapravo bila je njegova slabost. On je Jeruzalem izložio lošim utjecajima koji su doveli do poligamije i idolopoklonstva. Nije bilo nikakve sumnje u to tko je naveo Izraela na grijeh. Iako se Solomun kasnije pokajao, njegovo pokajanje nije moglo ukinuti idolopokloničke običaje koji su se ugnijezdili u narodu. Svatko od nas pojedinačno ostavlja u baštinu dobro ili zlo. Srebro iz Taršiša i zlato iz Ofira Salomon je stekao po strašnu cijenu — po cijenu da iznevjeri sveto povjerenje. Zle veze s poganskim narodima iskvarile su dobre običaje. Kada se Gospodnji narod u nastojanju da stekne mudrost i u donošenju odluka odvrati od Izvora svake mudrosti i počne gledati na narode koji ne vole Boga, Gospodin će im dopustiti da slijede tu mudrost koja ne potječe odozgo, već odozdo. (Manuscript 44, 1894.; The General Conference Bulletin, 25. veljače 1895.)