“Ako zbilja imate vjeru koliko gorušično zrno, rekli biste ovomu dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ i poslušao bi vas.” (Luka 17,5.6)
Na dvoru Aleksandra Velikog bio je i jedan siromašan filozof. Taj je čovjek bio vrlo dobar u svojemu poslu; štoviše, bio je prilično poznat. Ali često mu je nedostajalo novca.
Jednog dana odlučio je zatražiti pomoć od kralja. Aleksandar ga je ljubazno saslušao i rekao mu neka pođe k rizničaru i uzme novca koliko mu treba.
Zamislite rizničarevo iznenađenje na filozofov zahtjev od 10.000 drahmi! Nije htio odgovoriti na taj zahtjev sve dok nije razgovarao s kraljem. Kad je izvijestio Aleksandra Velikog o tako golemom iznosu, ovaj mu je odgovorio: “Isplati mu novac odmah! Taj mi je filozof iskazao osobitu čast. Veličinom iznosa i zahtjeva pokazao je koliko visoko mišljenje ima o mojem bogatstvu i velikodušnosti!”
Koliko su veliki zahtjevi koje upućujemo Kralju cijelog svemira? Kakvo je naše poimanje Njegovog bogatstva i velikodušnosti?
Mnogo toga može smetati molitvi, a najgora je zasigurno bojažljivost — strah, sumnja, manjak povjerenja u Božju dobrotu i Njegovu želju kad kaže: “Neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov…” (Malahija 3,10)
Charles Spurgeon je usporedio našu plašljivost pred Bogom s ribom usred oceana koja se boji piti vodu da ocean ne bi presušio; ili s mišem u faraonovoj žitnici koji se boji pojesti zrno žita da se zalihe ne bi potrošile!
Bog je za svakoga od nas ispisao ček u nebeskoj banci. Potpisan je krvlju, Isusovom krvlju. Datum čeka je “danas”, a iznos je “što god”. “Ako što zamolite od Oca u moje ime, dat će vam.” (Ivan 16,23)
Svojim potpisom ne možemo ništa, jer se nalazimo u duhovnom stečaju i nemamo na računu niti novčića. Ali neizmjerne riznice Neba su pod Isusovim zapovjedništvom — i On nas poziva da tražimo što god želimo u Njegovo ime. “Do sada niste ništa u moje ime molili. Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna!” (Ivan 16,24)
Ključni čimbenik u molitvi je vjera, povjerenje u Božju vjernost i pouzdanost. Doista, nema ničeg tajanstvenog u vezi s vjerom. To je jednostavno pitanje ovisnosti. Kad god se pojavi neka potreba, trebamo se upitati: “Hoću li se oslanjati na sebe ili na Boga?”
Netko vam je možda rekao: “Učini najbolje što možeš, a ostalo prepusti Bogu.” To je, po mojem mišljenju, opasan i nerazuman savjet. (Vidi: Ellen G. White: Selected Messages, sv. 1, str. 381) Ne prepuštamo Bogu “ostalo”, već sve — od početka do kraja. Ako se i samo malo oslanjamo na sebe, Bog nam ne može pomoći. Ali ako se u potpunosti oslanjamo na Njega, On će nam pomoći na veličanstven način. Potpuna ovisnost o Bogu jest ono što čini posvećenost.
Jednog dana je Isus prokleo smokvu, s namjerom da učenike nauči pouku. Sljedećeg dana, kad su prolazili pokraj tog drveta, Petar se zaprepastio: “Rabbi, pogledaj! Osušila se smokva što si je prokleo.”
Ovakva Petrova primjedba bilo je ono što je Isus čekao. Rekao je: “Imajte vjeru u Boga! … Zaista, kažem vam, ako tko rekne ovoj gori: ‘Digni se i baci u more’ i ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da će se dogoditi ono što veli, to će mu i biti.” (Marko 11,22.23)
Isus nije uputio svoje učenike da idu i proklinju smokve ili da bacaju planine u more. On im je samo pokušavao pokazati bezgraničnu moć istinske molitve i veličinu Njegove sile kad se oslanjamo na Njega. “Zato vam kažem: Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.” (Marko 11,24)
Jakov savjetuje: “Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja.” (Jakov 1,6) Isus je također rekao: “Sve je moguće onomu koji vjeruje!” (Marko 9,23) i “Neka vam bude prema vjeri vašoj!” (Matej 9,29)
Jeste li pomalo zabrinuti ovim velikim obećanjima? Možda razmišljate: “Oh, da… vjera; vjera, moram imati veliku vjeru.” Ne, nemojte tražiti “veliku vjeru”; to je iluzija. Kad su učenici rekli Isusu: “Daj nam više vjere!”, On im je odgovorio: “Ako zbilja imate vjeru koliko gorušično zrno, rekli biste ovomu dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ i poslušao bi vas.” (Luka 17,5.6)
Ne spašava “velika vjera”, već jednostavna, djetinja vjera u velikog Boga. Umjesto da toliko razmišljamo o “velikoj vjeri”, trebali bismo razmišljati o poniznoj ovisnosti. Počnite vjerovati Bogu sada, u velikim i malim životnim izazovima. Oslanjajte se na Njega, povjerite se Njemu. Tražite od Njega velika iskustva. Neka vaša molitva bude: “Vjerujem! … Pomozi moju nevjeru!” (Marko 9,24)
Jeste li ikad čuli iskustvo Georgea Müllera? Gospodin Müller, koji nije imao niti želio ništa osim molitve i Boga na svojoj strani, odlučio je ponijeti teret zanemarene siročadi. Tijekom razdoblja od šezdeset i tri godine primio je u izravnim odgovorima na molitve milijun i pol funti za domove i potrebe skrbi za tisuće siročadi u Bristolu u Engleskoj. Svaki dan njegova života donio mu je novi ispit vjere i svježu priliku da kroz molitvu otkrije Božju snagu. Svaki tjedan donosio je novi niz malih i velikih čuda.
Dok čitam o njegovom slučaju, dolazi mi misao: “On je bio nadčovjek. Imao je poseban dar. Nitko od nas ne bi mogao imati takvo iskustvo molitve i vjere.” Ali George se s tim nije slagao. Pogledajte što je on rekao:
“Ne dopustite Sotoni da vas prevari mišlju da ne možete imati takvu vjeru, već da je ona samo za osobe poput mene. Kad nešto izgubim, poput primjerice ključa, tražim Boga da me do njega dovede i očekujem odgovor na molitvu; kad osoba s kojom se trebam sastati ne dođe na vrijeme i to mi pravi neugodnosti, molim Boga da ga požuri i očekujem odgovor na molitvu; kad ne razumijem neki redak iz Božje riječi, uzdignem svoje srce Bogu da me svojim Svetim Duhom pouči, i očekujem da ću biti poučen, iako ne određujem vrijeme i način pouke; kad idem propovijedati Riječ, tražim pomoć od Boga i očekujem Njegovu pomoć te vjerujem da će mi On pomoći zbog svojega dragog Sina.” (A. Rendle Short: The Diary of George Müller, London, 1954., str. 93)
Skloni smo podcjenjivati sebe, ali nikada nemojmo podcjenjivati Boga. On ne odgovara na naše molitve zato što smo mi vrijedni, već zato što je vrijedan Krist, u čije ime se molimo.
Najveći odgovor na molitvu koji sam ikad primio jest kad je Isus ušao u moj život i očistio me od grijeha. Svakodnevno tražim Boga da ponovi to čudo. To je veliki zahtjev; najveći zahtjev koji ikada možete uputiti Bogu. On je spreman i jedva čeka da vam odgovori na njega. Ako nikada niste uistinu zatražili Boga osobno spasenje, zašto to ne učinite sada?
Kad s vjerom primite ovaj najveći odgovor na molitvu, oni manji stizat će slobodno dok ih tražite. Mnogo puta sam bio zadivljen koliko se Bog zanima za pojedinca. Jednog dana sam satima tražio vrlo malu i skupu izgubljenu stvarčicu, a onda sam zamolio Boga i oslonio se na Njegovo obećanje. Kad sam otvorio oči, prvo što sam vidio bila je ta izgubljena stvar, točno ispred mene, na mjestu na kojem sam bio gotovo siguran da je prije nije bilo.
Sjećam se kad sam jednom bio u stranom gradu s više od milijun stanovnika i tražio jednu osobu koja je tamo živjela. U telefonskoj govornici sam se pomolio da mi Bog dade ime koje trebam nazvati. On je to učinio i pronašao sam osobu koju sam tražio.
Prije nekoliko tjedana nisam se mogao odlučiti hoću li kupiti jednu stvar vrijednu dvjesto dolara. Razmišljao sam o tome dva dana, a trećeg dana sam se morao odlučiti za ili protiv. Već sam to povjerio Bogu, ali nisam dobio jasan odgovor. U zadnjem trenutku, kad smo trebali proći pokraj toga, moja supruga Myrna i ja pognuli smo glave na molitvu i zatražili Božje vodstvo. Na kraju molitve je svatko od nas neovisno osjetio snažno i jasno uvjerenje da trebamo kupiti tu stvar. Tako smo i učinili. To je bio daleko veći blagoslov nego što smo mislili i bili smo zahvalni Bogu da nas je u odgovoru na molitvu uputio na jasnu odluku.
Najprije molite najveću molitvu: ne za to da vas Bog voli, jer On to već čini, već za to da vam oprosti grijehe i primi vas u svoju obitelj. Tada će početi dolaziti blagoslovi neprestanih odgovora na mnoge molitve. Počnite vjerovati Bogu i jednostavno se oslanjati na Njega. Naučite Mu upućivati velike zahtjeve i razgovarati s Njim o svakom velikom i malom izazovu u vašem životu.
Svakodnevno ćete vidjeti kako će vas Bog provjeravati i pomagati vam. Vaša duša će se radovati, a vaša tjeskoba će nestati.
Edwin Gallagher