“Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada.” (Hebrejima 10,35)
Isus uskoro dolazi i naš stav bi trebao biti čekanje i iščekivanje Njegovog pojavljivanja. Ne smijemo dopustiti da se išta ispriječi između nas i Isusa. Trebamo naučiti pjevati nebesku pjesmu, tako da se, kad našem vojevanju dođe kraj, možemo pridružiti pjevanju nebeskih anđela u Božjem gradu. Koja je to pjesma? To je pjesma hvale, časti i slave Onome koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu u vijeke vjekova. Mi ćemo se susresti s protivljenjem; zbog Krista će nas mrziti cijeli ljudski rod i Sotona, jer zna da među Kristovim sljedbenicima prebiva božanska sila koja će potkopati njegov utjecaj. Prijekor ne možemo izbjeći.
Ne bismo smjeli dopustiti da naše vrijeme toliko zaokupe stvari svjetovne naravi, ili čak stvari koje se tiču postojanja Boga, tako da nam prolazi dan za danom bez blizine Isusovih krvavih rana. Mi želimo svakodnevno s Njim prisno razgovarati. Opomenuti smo da vodimo dobru borbu vjere. Održavati život iskrene vjere je teška borba, ali ako odaberemo Krista s čvrstom odlučnošću da prionemo samo uz Njega, bit ćemo u mogućnosti odbiti neprijatelja i odnijeti slavnu pobjedu. Apostol Pavao nas potiče: “Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada.” A zatim dodaje: “Moj će pravednik živjeti od vjere.”
Kad imamo najmanju potrebu razgovarati s Isusom, molimo se najviše. Čineći tako, slomit ćemo Sotoninu zamku; oblaci tame će se raspršiti a mi ćemo postati svjesni dragocjene Isusove nazočnosti. (Historical Sketches, str. 145,146)
Međutim, čak i ovdje kršćani mogu uživati radost zajedništva s Kristom; oni mogu imati svjetlost Njegove ljubavi i stalnu utjehu Njegove nazočnosti. Svaki korak u životu može nas dovoditi bliže Isusu, pružiti nam dublje iskustvo s Njegovom ljubavi i približiti nas blaženom domu mira. Stoga ne odbacujmo svoje povjerenje, budimo potpuno sigurni, sigurniji nego ikada prije. “Dovde nam je Jahve pomogao.” (1. Samuelova 7,12) On će nam pomagati do kraja! Gledajmo spomen-stupove, podsjetnike na ono što je Gospodin učinio da nas utješi i spasi iz ruke neprijatelja koji uništava. Živo se sjećajmo svakog djela nježnog milosrđa koje nam je Bog učinio — suza koje nam je obrisao, boli koju je ublažio, briga koje je uklonio, straha koji je rastjerao, potreba koje je zadovoljio, blagoslova koje je izlio — i tako se ojačajmo za sve što nas očekuje na ostatku našega hodočasničkog puta. (Put Kristu, 109,110)
Kao što je sigurno da nikad nije postojalo vrijeme kad Boga nije bilo, isto je tako sigurno da nikad nije postojao nijedan trenutak kad um Vječnoga nije nalazio zadovoljstvo u pokazivanju milosti prema čovječanstvu. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 7, str. 934)