Jutarnji stih

Čuda milosti

“Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi.” (Psalam 37,5)

Lako je govoriti o “čudima” u kolportaži i prisjećati se ljudi koji su obraćeni preko knjiga. A donijeti utjehu drugima u njihovim tugama i osigurati hranu za preživljavanje naših obitelji također je Božje čudo. Ne bismo se nikada trebali osjećati nelagodno kad govorimo o Božjoj želji da nam pruži dovoljno novca da prehranimo svoje obitelji. Biblija kaže da je radnik dostojan svoje plaće.

Kolportirao sam u jednom gradu na jugu Argentine, ali je to bio jedan od onih dana kada sam se jednostavno morao zapitati: “Što se to događa?” Počeo sam raditi rano ujutro, radio sam bez stanke do kasno poslijepodne i nisam ništa jeo ni pio. Pokucao sam na trideset sedam vrata, ali nitko nije ništa kupio. Bio sam umoran i odlučio sam se vratiti kući.

Dok sam tako hodao, u sebi sam se molio. Ali izgledalo je da ne dobivam nikakav odgovor. Već sam razmišljao o tome da više nikada neću kolportirati, ali sam ipak išao dalje budući da sam prihvatio tu odgovornost. Međutim, pitao sam se hoće li mi to možda biti i posljednji put. Nisam znao da me Gospodin kuša jer sam dosad imao najveći broj prodanih knjiga u svojoj zemlji i bio ponosan na svoj uspjeh. Ali sam ustrajao umjesto da odustanem i predao sve svoje brige u Božje ruke.

Nakon razgovora s Bogom prišao sam trideset osmim vratima na koja sam toga dana pokucao. Nakon što su saslušali moj prikaz, ljudi su kupili knjiga u vrijednosti moja dva radna dana! Bog je pripremio tu prodaju, ali me je odveo tamo tek kad sam Mu odlučio potpuno vjerovati. On je toga dana učinio čudo ne da bi obratio mojega klijenta, već da bi mene obratio u osobu koja ovisi o Gospodinu i čeka Ga.

Nešto kasnije u drugom gradu, kod jednog drugog čovjeka prodao sam knjiga u vrijednosti od tri četvrtine iznosa cjelokupne godišnje školarine. Danas su taj čovjek i cijela njegova obitelj vjernici naše crkve.

Pitam se što bi se dogodilo da sam toga dana odustao nakon trideset sedmih vrata? Što bi bilo da nisam čekao na Gospodina da radi za mene? Naučio sam da ako želim čuda, moram čekati, izdržati teškoće i imati potpuno povjerenje u Boga. Čuda će doći – ne nužno baš ona koja očekujem, već ona za koja Gospodin vidi da su najbolja za mene.

Miguel Ángel Rampogna, Argentina


Komentiraj