Jutarnji stih

Čuđenje nebeske vojske

“Nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima.” (Filipljanima 2,7)
Važno je da svatko od nas proučava razloge zašto je Krist živio kao čovjek i što to znači za nas — zašto je Božji Sin napustio nebeske dvorove — zašto je sišao sa svojeg uzvišenog položaja predvodnika nebeskih anđela, koji su dolazili i odlazili na Njegov zahtjev — zašto je ogrnuo svoju božansku narav ljudskom i došao na ovaj svijet u krotkosti i poniznosti kao naš Otkupitelj. Nebeska vojska čudila se što Krist treba sići na Zemlju i učiniti ono što je učinio — živjeti u siromaštvu, u tako nezamislivom kontrastu s Njegovom slavom na nebeskom dvoru. Mogao je sići okružen anđeoskom pratnjom. … Pred čitavim svemirom Krist je uzeo obličje čovjeka i nastanio se među poniženima na Zemlji da bi mogao doprijeti do njih tamo gdje se nalaze i podučavati ih poukom i primjerom, da bi, iako siromašni i potlačeni, mogli biti čisti, ispravni i plemeniti. Došao je otkriti svijetu da život i karakter ne moraju biti ukaljani ni u siromaštvu ni u poniženju. Ljiljan koji raste kraj jezera može biti okružen korovom i neuglednim ruševinama, ali neukaljan on otvara svoje mirisne bijele latice prema sunčevom svjetlu. On pruža svoju vitku stabljiku kroz slojeve smeća sve do čistog pijeska na dnu. Odbijajući sve što bi ga moglo ukaljati, skuplja samo ona svojstva koja će ga izgraditi u besprijekorni, mirisni cvijet. Ljiljan prikazuje Krista među ljudima. On je došao na svijet oslabljen i oštećen prokletstvom, ali nije bio uprljan okruženjem. On je bio Svjetlo, Život i Put. Dragovoljno je postao stanovnik Zemlje da bi milošću obuhvatio čitav svijet svojim rukama i položio ga u naručje svojega nebeskog Oca. Kakva je ljubav prikazana u ovoj žrtvi što je sam Bog sišao da bi pomogao palim Adamovim sinovima i kćerima! (The Youth’s Instructor, 21. siječnja 1897.)


Komentiraj