Čvrsto se držite istine utjelovljene u Isusu

“Uzeh knjižicu anđelu iz ruke i progutah je. U ustima mi je bila slatka kao med, ali kad je pojedoh, gorčina mi napuni utrobu. Tada mi bijaše rečeno: ‘Treba ti ponovo proricati.’” (Otkrivenje 10,10.11)
U povijesnim i proročkim spisima Božja riječ oslikava dugu i neprekidnu borbu između istine i zablude. Ta borba još uvijek traje. Ono što je bilo, ponovit će se. Stare rasprave će oživjeti, a nove teorije stalno će se pojavljivati. Ali Božji narod koji, vjerujući u ispunjenje proročanstva, radi na objavljivanju prve, druge i treće anđeoske vijesti, zna na čemu stoji. … On treba stajati nepomično kao stijena držeći se do samog kraja onoga u što se od početka uzdao (Hebrejima 3,14). Sila preobraženja pratila je objavljivanje prve i druge anđeoske vijesti, kao što prati i objavljivanje vijesti trećeg anđela. … Sveto pismo se marljivo proučavalo, točku po točku. Skoro čitave noći posvećivali smo ozbiljnom istraživanju Riječi. Tragali smo za istinom kao za skrivenim blagom i Gospodin nam se otkrio. Na proročanstva je bačeno svjetlo i bilo nam je jasno da smo primili božanske upute. … Nakon velikog razočaranja ostao je samo mali broj onih koji su odlučili tražiti Riječ cijelim srcem. Neke duše nisu se htjele prepustiti razočaranju i zanijekati da ih je Gospodin vodio. Pred njima se postupno ukazivala istina, usko povezana s njihovim najsvetijim uspomenama i osjećajima. … Istina je zasjala, prelijepa u svojoj jednostavnosti, oplemenjena silom i praćena snagom uvjerenja kakva je bila nepoznata prije razočaranja. Tada smo mogli objavljivati istinu u jedinstvu Duha. Ali među onima koji se nisu čvrsto držali vjere i iskustva, zavladala je velika pometnja. Sve što su mogli zamisliti iznosili su kao istinitu poruku, ali Gospodnji glas je govorio: “Ne vjerujte im jer ih ja nisam poslao.” Vjerno smo hodali s Bogom. Poruka se morala objaviti svijetu. Bili smo svjesni da je to svjetlo za sadašnje vrijeme poseban dar od Boga. … Njegovi razočarani vjerni, koji su još uvijek tragali za istinom, vođeni su korak po korak da bi prenijeli svijetu ono što im je priopćeno. … Djelo je u početku teško napredovalo. Slušatelji su često odbacivali poruku kao nerazumljivu i sukob je otpočeo s ozbiljnom odlučnošću, posebno u pogledu subote. Ali Gospodin je objavio svoju prisutnost. Povremeno bi veo koji je Njegovu slavu skrivao od naših očiju bio povučen u stranu. Tada bismo Ga ugledali na Njegovom uzvišenom i svetom mjestu (vidi Izaija 57,15). (Manuscript 32, 1896.; Manuscript Releases, sv. 17, 11,12)