Da podigne i najgrešnije

20. 04. 2013.

“Time daje veću milost. Zato veli: ‘Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost.’” (Jakov 4,6)

Mariju su smatrali velikom grešnicom, ali Krist je poznavao okolnosti koje su oblikovale njezin život. On je mogao ugasiti svaku iskru nade u njezinoj duši, ali to nije učinio. Isus ju je podignuo iz očaja i propasti. Sedam puta čula je kako je ukorio zle duhove koji su vladali njezinim srcem i umom. Čula je Njegovu snažnu viku Ocu za nju. Znala je koliko je grijeh odvratan Njegovoj neumrljanoj čistoći i u Njegovoj je sili pobijedila.
Kad je u ljudskim očima njezin slučaj izgledao beznadan, Krist je u Mariji vidio mogućnosti da čini dobro. On je vidio bolje osobine njezina karaktera. Plan otkupljenja podario je ljudskom rodu velike mogućnosti, a u Mariji su se one trebale ostvariti. Njegovom milošću postala je sudionicom u božanskoj naravi. Ona koja je pala i čiji je um bio prebivalište zlih duhova, bila je u zajednici i službi dovedena vrlo blizu Spasitelja. Bila je to Marija koja je sjedila kraj Njegovih nogu i učila se od Njega. Bila je to Marija koja je izlila skupocjeni miris pomasti na Njegovu glavu i prala Njegove noge svojim suzama. Marija je stajala kraj križa i ona Ga je pratila do groba. Marija je bila prva koja je objavila uskrslog Spasitelja.
Isus poznaje stanje svake duše. Možeš reći: Ja sam grešan, vrlo grešan. Možda i jesi; ali što si gori, utoliko ti je više potreban Isus. On ne odbacuje nikoga koji plače i koji se kaje. Nikome ne kazuje sve što bi mogao otkriti, već svakoj ustreptaloj duši nalaže da se ohrabri. Iskreno će oprostiti svima koji dođu k Njemu tražeći oprost i obnovu.
Ljude koji Mu se obraćaju tražeći utočište, Isus uzdiže iznad optužbi i razmirica. Nijedan čovjek ni zli anđeo ne može optužiti ove duše. Krist ih sjedinjuje sa svojom božansko-ljudskom naravi. (Isusov život, str. 464,465)
Onima koji ustrajno i uporno pokušavaju steći Kristove vrline, anđeli, po božanskom nalogu, otkrivaju šire vidike o Kristovom karakteru i djelovanju, Njegovoj sili, milosti i ljubavi. I tako oni postaju dionici Njegove naravi. (CT 491)