Davidovo kajanje bilo je duboko kao i njegova krivnja

22. 05. 2016.

“U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.” (Izaija 57,15)
Grešnici rijetko kad osjećaju da je ukor koji im je upućen opravdan. … Kako malo suosjećanja oni imaju prema onome tko nosi to teško breme koje je Gospodin položio na njega! Oni preuzimaju ulogu mučenika i misle da zaslužuju veliko sažaljenje zato što su primili ukor ili savjet koji je u suprotnosti s njihovim idejama i osjećajima. Možda i priznaju da je nešto od toga istina, ali se uporno drže svojih pogrešaka i zamisli. “Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima.” (1. Samuelova 15,23) U svim njihovim namjerama i stremljenjima Božja riječ se odbacuje. … Koliko je drugačiji bio Davidov karakter! Iako je griješio, uvijek je, kada mu je Bog slao oštre ukore, skrušeno prihvaćao Gospodnje disciplinske mjere. David je uživao Božju naklonost ne zato što je bio savršen, već zato što nije pokazivao tvrdoglavi otpor prema Božjoj izraženoj volji. Njegov duh se nije uzdizao u pobuni protiv ukora. … David je puno griješio, ali se znao i poniziti. Njegovo kajanje bilo je isto tako duboko kao i krivnja. Nitko nije bio ponizniji od Davida kada bi shvatio da je pogriješio. Ispostavilo se da je on bio snažan čovjek koji nije uvijek odolijevao kušnji, ali je znao pokazati skrušenost duše i iskreno pokajanje. On nije izgubio povjerenje u Boga koji mu je uputio strog ukor preko usta proroka. Nije osjetio mržnju prema Božjem proroku. Uživao je posebnu naklonost i zbog toga što se oslanjao na milost Boga kojem je služio, kojega je volio i poštovao. Kome je mnogo oprošteno, taj ima veliku ljubav. David nije prihvaćao savjete onih koji su griješili protiv Boga. U tome mnogi padaju. Oni ostaju u dubokom mraku zato što za svoje savjetodavce biraju one koji ne žive po Gospodnjim savjetima. Oni opraštaju grijehe onima koji se nisu pokajali i prelaze preko nepravdi koje Bog nije oprostio. David se uzdao u Boga više nego u ljude. Božje odluke je prihvaćao kao pravedne i milosrdne. O, kako je mnogo onih koji hodaju u svojoj zaslijepljenosti, a vode i druge istim putem na kojem će i jedni i drugi zasigurno propasti jer se ne obaziru na prijekore Božjega Duha! (Manuscript 1a, 1890.)