Brak i obitelj

Dnevnik nerođene djevojčice

13. studenoga (1. dan)
Danas je počeo moj život, no moji roditelji to još ne znaju. Još sam mala, manja od koštice jabuke, ali sam u cijelosti već ja, nezamjenjiva. Sad je već jasno, bit ću djevojčica s plavom kosom i plavim očima.

27. studenoga (12. dan)
Već sam malo porasla, ali sam još premalena da bilo što činim svojom snagom. Majka sve čini za mene. Pritom još uvijek nema pojma da ja postojim u njezinom trbuhu i da uz pomoć njezine krvi rastem.

2. prosinca (15. dan)
Sada moja usta počinju biti usta. Za godinu dana moći ću se smijati, a malo poslije i govoriti. Već znam i koja će biti moja prva riječ – mama! Tko zapravo tvrdi da već danas nisam čovjek? I te kako! Upravo tako kao što je mrvica kruha – kruh.

6. prosinca (19. dan)

Danas je moje srce počelo kucati. Odsad će ravnomjernim ritmom kucati cijelog mojeg života. Sve dok se nakon mnogo godina ne umori i ne stane, ali do tog dana ima još puno vremena: ja sam tek na početku.

12. prosinca (25. dan)
Svakog dana pomalo rastem. Moje ruke i noge već dobivaju svoj oblik. Ali trebat će mi još dosta vremena da ovim nogama otrčim k mami i rukama zagrlim tatu.

22. prosinca (35. dan)
Na mojim rukama se stvaraju mali prstići. Oni će jednog dana držati lutkice, bacati lopticu, brati cvijeće i prihvaćati druge ruke. Moji prsti. Hoće li možda jednom svirati violinu ili crtati sliku?

30. prosinca (43. dan)
Danas je liječnik rekao mojoj majci da ja postojim. M ma, jesi li sretna zbog toga? Moraš još čekati da bi me mogla ljuljati na svojim rukama.

3. siječnja (51. dan)
Mama i tata ne znaju da sam djevojčica. Možda očekuju sina. Ili možda blizance. Sigurno ću ih iznenaditi.

16. siječnja (60. dan)
Ja već imam pravo lice. Nadam se da ću jednog dana izgledati kao moja mama.

20. siječnja (9.) tjedan
Već bih mogla gledati da oko mene nije mrkli mrak. Ali će uskoro moje oči spoznati vanjski svijet, sunčevu svjetlost, cvijeće, malu djecu. Kako izgleda more? Kako brda? I prije svega, kako ti izgledaš, mama?

1. veljače (11. tjedan)
Mama, čujem kako tvoje srce kuca. Čuješ li i ti moje tiho tap-tap-tap-tap? Imat ćeš potpuno zdravu malu djevojčicu. Neke bebe teško dolaze na svijet. U tom slučaju mogu pomoći liječnici. Ali neke mame, čini mi se, ni ne žele imati dijete. Ja, u svakom slučaju, jedva čekam da me poneseš na svojim rukama, da dodirnem tvoje lice i da te gledam. Čekaš li ti tako željno na mene kao ja na tebe?

4. veljače (4 dana poslije)
Mama, mama, zašto si to učinila? Zašto si dopustila da mi oduzmu život? Zajedno nam je moglo biti tako lijepo…

H. Swab

(Znaci vremena 1/2005, Zagreb)

Podijeli