““Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti.”“ (Matej 11,28)
Mnogi među onima koji čuju ovaj poziv, iako uzdišu za odmorom, nastavljaju svojim trnovitim putem pritiskajući svoj teret čvrsto uz svoje srce. Isus ih ljubi i želi ponijeti njihov teret i njih same u svojem snažnom naručju. On bi uklonio njihova strahovanja i nesigurnosti koje im oduzimaju mir i odmor; ali prvo oni moraju doći k Njemu i povjeriti Mu tajne boli svojeg srca. …
Ponekad povjeravamo svoje nevolje ljudskim ušima, govorimo o svojim teškoćama onima koji nam ne mogu pomoći, a ne povjeravamo ih Isusu koji naše žalosne putove može zamijeniti putovima radosti i mira. …
On nam nudi svoje prijateljstvo, želi hoditi s nama na svim našim teškim životnim putovima. On nam kaže: ““Ja sam Gospodin Bog tvoj, hodi sa mnom i obasjat ću tvoje putove svjetlom.”“ Isus, Veličanstvo Neba, želi uzdići do prijateljstva sa sobom sve one koji k Njemu dolaze sa svojim teretima, svojim slabostima, svojim brigama…
Njegov poziv upućen nama poziv je na neporočan, svet, sretan život — život mira i odmora, slobode i ljubavi — i na bogatu baštinu u budućem, besmrtnom životu. … Naša je prednost da svakoga dana spokojno, blisko i radosno hodimo s Isusom. (ST, 17. ožujka 1887.)
Odmor ćemo naći kada odbacimo svako samoopravdanje, svako zaključivanje na temelju sebičnih gledišta. Potpuna predaja samoga sebe, prihvaćanje Božjih putova, tajna je savršenog počivanja u Njegovoj ljubavi. … Čini upravo ono što ti je On rekao da činiš i budi siguran da će On učiniti sve što je obećao. … Jesi li došao k Njemu odbacivši sva svoja neuspješna pomagala, sve svoje nevjerovanje, svu svoju pravednost? Dođi upravo onakav kakav si, slab, bespomoćan, spreman da umreš.
Kakav nam je odmor obećan? — To je svijest da je Bog istinit, da nikada neće razočarati nikoga tko dolazi k Njemu. Njegov oprost je potpun i besplatan, dok Njegovo prihvaćanje znači odmor za dušu, počivanje u Njegovoj ljubavi. (RH, 25. travnja 1899.)