Dok gledamo u Boga, Sotona nema nikakvu moć nad nama

26. 09. 2016.

“Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!” (1. Korinćanima 10,12)
Neposredno prije Petrovog pada, Krist mu je rekao: “Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu.” (Luka 22,31) Kako je Spasiteljevo prijateljstvo prema Petru bilo iskreno! Kako je suosjećajno bilo Njegovo upozorenje! Međutim, to upozorenje je naišlo na uvrijeđenost. U svojoj samodovoljnosti Petar je izjavio da on nikad ne bi učinio to na što ga je Krist upozorio. “Gospodine,” rekao je, “ja sam spreman s tobom i u tamnicu i u smrt ići.” (Luka 22,33) To samopouzdanje je izazvalo njegov pad. On je izazvao Sotonu da ga kuša i pao je kao žrtva lukavog neprijatelja. Kada je Kristu bio najpotrebniji, stao je na stranu neprijatelja i javno se odrekao Gospodina. Ali, čak i u trenutku dok ga se Petar odricao, Krist mu je pokazao da ga još uvijek voli. U sudskoj dvorani, okružen onima koji su bučno zahtijevali Njegov život, Isus je mislio na svojega povrijeđenog, zabludjelog učenika i osvrnuvši se, pogledao u njega. U tom pogledu Petar je sagledao Spasiteljevu ljubav i suosjećanje i preplavila ga je plima uspomena. … Bilo mu je jasno da je učinio upravo ono što je tvrdio da neće učiniti. … Još jednom je pogledao u svojega Učitelja i vidio kako se jedna svetogrdna ruka podiže da bi Ga udarila po licu. Ne mogavši više podnijeti taj prizor, slomljenog je srca istrčao iz dvorane. Hodao je sam po mraku ne znajući i ne mareći kamo. Konačno se našao u Getsemaniju. Pred njim je živo iskrsnuo prizor od prije nekoliko sati. Sjetio se kako je Spasitelj u trenutku svoje velike boli u vrtu došao potražiti utjehu i suosjećanje od onih koji su tako usko surađivali s Njim. … Na istom mjestu na kojem je Isus izlijevao svoju dušu u velikoj boli, Petar je pao na lice i poželio umrijeti. … Da je bio prepušten samom sebi, bio bi nadvladan. Ali Onaj koji je rekao: “Oče, znam da me uvijek uslišavaš” (Ivan 11,42), Onaj koji ima moć da spasi, zauzeo se za njega. Krist u potpunosti spašava sve koji dođu k Njemu. Mnogi danas zauzimaju isti stav kakav je Petar imao kada je, pun samopouzdanja, izjavio da se nikad ne bi odrekao svojega Gospodina. I tako zbog svoje samodovoljnosti oni postaju lak plijen za Sotonu. Oni koji uviđaju svoju slabost, uzdaju se u silu višu od sebe. I dok gledaju u Gospodina, Sotona nema nikakvu moć nad njima. … Ima nekih pouka koje nikako drugačije ne bismo mogli naučiti osim preko neuspjeha. Petar je postao bolji čovjek nakon pada. … Kao što vatra pročišćava zlato, tako Krist pročišćava svoj narod u kušnjama i nevoljama. (Manuscript 115, 1902.)