““Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.”“(Ivan 14,16.17)
Krist je trebao poći svojem domu u nebeske dvorove, ali je uvjeravao svoje učenike da će im poslati Branitelja koji će ostati s njima zauvijek. U vodstvo ovog Branitelja svi mogu imati puno povjerenje. On je Duh istine, ali tu istinu svijet ne može ni vidjeti ni primiti. …
Krist je želio da Njegovi učenici shvate da ih On neće ostaviti siročićima. ““Neću vas ostaviti siročad,”“ rekao je. ““Vratit ću se k vama.”“ (Ivan 14,18.19) … Dragocjeno, slavno uvjeravanje o vječnom životu! Iako će biti odsutan, njihov odnos prema Njemu trebao je biti odnos djeteta prema svojem roditelju. …
Riječi izgovorene učenicima dolaze do nas preko riječi koje su upućene njima. Branitelj je naš, isto kao i njihov, u svim vremenima i na svakom mjestu, u svim tugama i svim nevoljama, kada sve izgleda tamno i budućnost zbunjujuća, a mi se osjećamo bespomoćni i usamljeni. To su trenuci kada će Branitelj biti poslan kao odgovor na molitvu vjere.
Nema takvog Zaštitnika kao što je Krist, tako nježnog i tako odanog. Njega dira osjećaj naše slabosti. Njegov Duh govori srcu. Okolnosti nas mogu odvojiti od naših prijatelja, široki nemirni ocean može podizati valove između nas i njih. Iako njihovo iskreno prijateljstvo može još uvijek biti živo, oni mogu biti spriječeni da nam ga pokažu onim što bismo sa zahvalnošću primili. Ali nema okolnosti, nema razdaljine koja nas može razdvojiti od nebeskog Branitelja. Gdje god se našli, kamo god pošli, On je uvijek tu kao Osoba koja nam je dana umjesto Krista i koja djeluje umjesto Njega. On je uvijek na našoj desnoj strani da govori umirujuće, nježne riječi, da podupre, okrijepi, sačuva i ohrabri. Utjecaj Svetoga Duha Kristov je život u duši. Ovaj Duh djeluje u svakom i preko svakog onog tko primi Krista. Oni u kojima prebiva ovaj Duh pokazuju Njegov plod — ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjeru. (RH, 26. listopada 1897.)