I oživljujem sjećanja na iskrenu vjeru koja je u tebi; na onu vjeru koja se najprije nastanila u tvojoj baki Loidi i u tvojoj majci Euniki, a — siguran sam — i u tebi.” (2. Timoteju 1,5)
Vjerno obavljanje kućanskih dužnosti vrši neposredan utjecaj na ljude. Naše duhovno napredovanje i vrline kršćanskog karaktera u domu prenose se na naš misionarski rad u drugim krajevima. Stavivši na sebe sve oružje pravde, možemo se boriti kao vjerni Kristovi vojnici. U očevom domu trebamo pružiti dokaz
da smo spremni obaviti djelo u crkvi. Iskrenim, poniznim srcem članovi obitelji trebaju ustanoviti prebiva li Krist u njihovom srcu. Tek tada mogu poći dalje potpuno naoružani i opremljeni za Kristovu službu. …
Samoodricanje pokazano u domu osposobljava nas da radimo za druge. Njegovanje sposobnosti da učinimo ono što je potrebno da bi dom bio onakav kakav bi trebao biti — slika doma na Nebu — priprema nas da radimo u većem vinogradu. Crkvi je nužna sva oplemenjena duhovna sila koja se može naći, pogotovo da bi mladi, mlađi članovi Gospodnje obitelji, mogli biti sačuvani. Istina koja živi u domu treba se osjećati u nesebičnom radu izvan doma. Oni koji pokazuju kršćanski karakter u domu, bit će blistavo i sjajno svjetlo na svakom mjestu. Odgoj stečen pokazivanjem nježne uzajamne brige osposobljava nas da se približimo srcima koja trebaju steći znanje o načelima istinske vjere. …
Kućanske dužnosti treba obavljati sa spoznajom da će nas ako su izvršene u pravom duhu, obogatiti iskustvima koja će nas osposobiti da ustrajno i temeljito obavljamo duhovno djelo. Što bi sve jedan pravi kršćanin mogao učiniti u misijskom radu vjernim obavljanjem svakodnevnih dužnosti, radosnim nošenjem križa, ne zanemarujući onu vrstu rada koji nije ugodan prirodnim osjećajima! Misionari za Učitelja najbolje se pripremaju za rad u drugim krajevima u kršćanskom domu u kojem se Bog poštuje, u kojem se Bog voli, u kojem se Bog slavi, u kojem vjernost postaje druga čovjekova narav, u kojem nema nemara i nepažnje prema dužnostima u domu i u kojem se tiha zajednica s Bogom smatra važnom za vjerno izvršavanje svakodnevnih dužnosti. (Manuscript 140, 1897.)