Dom u nevolji

“Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.” (Postanak 37,4)
“Jakovljev grijeh i niz događaja koji su ga prouzročili, izvršili su svoj utjecaj na zlo, utjecaj koji je svoje gorke plodove pokazao u karakteru i životu njegovih sinova. Kad su sinovi odrasli, pokazali su ozbiljne nedostatke. U njihovim su domovima bile očite posljedice mnogoženstva. Ovo strašno zlo isušuje izvore ljubavi, a njegov utjecaj slabi i najsvetije odnose. Ljubomora nekoliko majki zagorčala je obiteljske odnose i kad su djeca odrasla, bila su svadljiva i nepodložna nadzoru, a očev je život bio pomračen brigom i jadom. Međutim, karakter Rahelinog sina Josipa, čija je rijetka osobna ljepota odražavala nutarnju ljepotu uma i srca, bio je sasvim različit. Čist, vrijedan i radostan, ovaj je mladić pružao dokaze o moralnoj čvrstoći i ozbiljnosti. On je slušao očeve pouke, a volio je slušati Boga. … Budući da je njegova majka umrla, njegovi osjećaji bili su vezani za njegovog oca, a Jakovljevo je srce u starosti bilo privrženo ovom djetetu. On je ‘volio Josipa više nego ijednog svog sina’. Međutim, ovi su osjećaji poslije postali uzrok problema i žalosti. Jakov nije bio mudar kad je pokazao naklonost prema Josipu i time izazvao ljubomoru ostalih sinova. … Njima se očev nepromišljeni dar Josipu, skupa haljina, kakvu su obično nosile samo ugledne osobe, činio kao dokaz pristranosti te je izazvao sumnju da namjerava zaobići stariju djecu i prenijeti pravo prvorodstva na Rahelinog sina. Njihova se zloba dodatno povećala kad im je jednog dana mladić ispričao san koji je usnio. … Dok je mladić stajao pred svojom braćom lica ozarenog Duhom Nadahnuća, oni nisu mogli zadržati svoje divljenje, ali se nisu željeli odreći svojih zlih putova te su mrzili čistoću koja je ukoravala njihove grijehe. Isti duh koji je poticao Kajina, gorio je i u njihovim srcima.” (Patrijarsi i proroci, str. 167,168)