““U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!”“ (Psalam 62,9)
Duboki osjećaj potrebe i naša velika želja za onim što tražimo treba obilježavati naše molitve, u protivnom neće biti uslišane. Ali mi se ne smijemo umoriti i prestati sa svojim molbama zbog toga što nismo odmah primili odgovor. ““Navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju.”“ (Matej 11,12) Pod silom se ovdje podrazumijeva sveta ozbiljnost koju je pokazao Jakov. Ne moramo pokušavati izazvati neku silovitu navalu osjećaja, već smireno i uporno iznositi svoje molbe pred prijestolje milosti. Naša je zadaća da ponizimo svoje duše pred Bogom ispovijedajući grijehe i u vjeri se približavati Bogu. … Božji je plan da se otkrije u svojoj providnosti i milosti. Predmet naših molitava mora biti Božja slava, a ne proslavljanje sebe. …
Bog nam je ukazao čast pokazujući koliko nas cijeni. Otkupljeni smo velikom cijenom, dragocjenom krvlju Božjeg Sina. Kada Njegovo naslijeđe bude savjesno pratilo Riječ Gospodnju, Njegov blagoslov će počinuti na njima kao odgovor na njihove molitve. ““Al’ i sada — riječ je Jahvina — vratite se k meni svim srcem svojim posteć’, plačuć’ i kukajuć’. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.”“ (Joel 2,12.13) (RH, 9. siječnja 1897.)
U tajnoj molitvi duša treba biti položena pred Božje ispitivačko oko. … Kako je dragocjena tajna molitva kada duša razgovara s Bogom! Tajnu molitvu treba čuti samo Bog koji sluša molitve. Nijedno radoznalo uho ne treba čuti teret molbi. Smireno, ali usrdno, duša se treba uzdizati Bogu, a slatki i trajan bit će utjecaj koji struji od Onoga koji vidi u tajnosti, čije je uho otvoreno za molitve proizišle iz srca. Onaj tko u jednostavnoj vjeri održava zajednicu s Bogom, primit će božanske zrake svjetla da ga ojačaju i održe u sukobu sa Sotonom. (YI, 3. studenoga 1898.)