Duhovnost

Duh Božićnog poklona

Božić ide u pogrešnom smjeru. Nedavno sam to shvatila kad sam prošla pokraj izloga s božićnim ukrasima. Božićni ukrasi nisu čudni, ali netko je ukrasio ovaj izlog kad većina nas nije ni razmišljala o tome. Netko je želio da razmišljam o Božiću premda je do njega ostalo još tri mjeseca. A to nije bilo zbog toga jer su željeli da razmišljam o Kristu. Ne, oni su željeli da razmišljam o kupnji, vjerojatno od njih.

što se dogodilo s Božićem?Biblija nam ne kaže ništa o danu Kristova rođenja. Jedina naznaka koju imamo jest da je On rođen u doba kad su pastiri spavali u poljima – vjerojatno u jesen ili proljeće, a ne u zimu. Budući da Biblija ne spominje određeni datum, Crkve su prvo slavile Kristovo rođenje bilo kada tijekom godine kad su imale priliku. Ali do kraja četvrtog stoljeća većina je slavila 25. prosinca.

Zašto su se odlučili za 25. prosinca nije uopće upitno. To je bio dan romskog blagdana Sol Invicitus, boga Sunca, blagdan koji ej postao orgija za pijančenje, nered i nemoral. Tako su kršćanske vođe učinili vrlo razumnu stvar: počeli su s konkurentskim blagdanom.

Da bi umanjili kušnju obožavanja kozmičkog Sunca, puke lopte gorućeg plina, oni su uspostavili blagdan za Onoga koga je prorok Malahija nazvao “Sunce Pravde” – Isusa Krista.

Kršćani danas čine gotovo isto kad stvaraju alternativne društvene aktivnosti za djecu uvečer prije blagdana Svih svetih – očito poganskog blagdana.

Prirodno je da su ljudi nastavili s nekim tradicijama starog rimskog blagdana, ali sada su u novom okružju. Premda su odbacili pijančevanje i nemoral, oni i dalje daju darove, dijele hranu s obitelji i prijateljima i koriste zelenilo i svjetla za ukrašavanje. Ali oni su to činili u čast Krista.

Božić je godinama bio samo zimsko bogoslužje u crkvi i blagdan. Skromne su proslave počinjale 25. prosinca i trajale do 6. siječnja, dvanaest božićnih dana. Ali u viktorijansko doba Božić je slavljen samo povremeno, i to vrlo skromno.

Charles Dickens je vjerojatno otac našeg suvremenog Božića. On je rekao da je napisao novelu A Christmas Carol jer je bio razočaran bijednom proslavom tog blagdana u svojoj domovini. Njegov pokušaj promicanja ovog dana je fantastično uspio. A Christmas Carol je bila njegova najpopularnija knjiga. Ta je knjiga vratila Božić u kalendar. Božić se većinom bavi stvarima, a ne ljudima. Promicatelji su prisvojili njegov topli, zlatni imidž kako bi nam prodavali svoju robu. Načelo davanja pretvorilo se u kupovanje. Mi za Božić uopće ne štujemo dovoljno Krista. Umjesto toga imamo bogoslužje u “crkvama – trgovinama”, robna kuća je naš hram, katalog je Sveto pismo, propovijedi su zaglušujuće televizijske reklame, a Božić je sveti dan.

Duh_Bozica2.jpgPretpostavljam da bi Krist imao što reći o našem suvremenom Božiću. On se uvijek brinuo za odnos ljudi prema stvarima koje posjeduju. “Jer gdje ti je blago,” upozorio je On, “tu će ti biti i srce.”

Vidite, mi ne posjedujemo stvari, one posjeduju nas. Stvari zarobljavaju naše vrijeme, energiju, sredstva, i nadasve, naša srca. One nas odvode od onoga što je doista važno.

Užurbanom kupcu koji se mahnito bori s velikom gomilom darova da ih daruje ljudima koji već imaju daleko više no što trebaju i iscrpljenom kuharu koji provodi cijelu noć pripremajući više hrane no što ljudi mogu i trebaju jesti Isus bi rekao: “Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući? To sve traže pogani.” Ako je bit poganstva potraga za stvarima koje ćemo jesti, piti i obući, onda je Božić postao poganski blagdan.

Ja također mislim da bi nam d bi nam Isus govorio o učinku Božića na našu djecu. Jednog jutra tijekom vikenda moja supruga i ja smo obavljali naše uobičajene jutarnje poslove. U pozadini se čula televizija, nekakav dječji program na koji mi nismo obraćali pozornost. Onda je glasna reklama doprla do naših ušiju. Ona je prikazivala četiri djevojčice okupljene oko igre zvane “Ludilo kupovanja”. Svrha ove igre je bila da stimulira kupovinu s kreditnim karticama i tekućim računima. Djevojčice su vrištale od zadovoljstva: “Obožavam kupovati!” rekla je jedna, a druga dodala: “Ja sam rođena za kupnju!”

Kakva sramota! pomislila sam. Ova igra uči djecu kako da se vezuju za stvari koje ih nikada neće učiniti sretnim kao što bi ih učinio odnos sa stvarnim, živim Isusom!

Vidite, zato je Božić uspostavljen: da nas povede u poznavanju Isusa Krista i da naučimo zašto ga je Bog poslao na svijet. “Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!”

Sada ću vam ponuditi nekoliko skromnih prijedloga za vaš Božić:

Prvo, potičite svoju obitelj da kupi i daje manje jedno drugom nego što to uobičajeno čine. Kad kupujete, imajte na umu koliko je mnogo božićnih darova sada u smeću ili u nekoj vreći za nepotrebne stvari te u skladu s tim prilagodite svoja darivanja. Pamtite da preobilni imetak može odvratiti naše oči od dviju stvari koje su doista važne: od poznavanja Krista i ljubavi prema bližnjima koji nas okružuju.

Drugo, načinite božićni projekt darovanja ljudima kojima je to doista potrebno. Jednog Božića moja supruga i ja odvezli smo se u obližnji grad, gdje smo uzeli kutije koje su davale razne građanske udruge. Koristeći listu adresa što ih je ova udruga osigurala mi smo proveli božićno jutro raznoseći objede doista siromašnim ljudima. Bio je to blagoslov za njih i podsjetnik nama da nas je Gospodin blagoslovio tako da možemo dijeliti s drugima. A kad smo se te božićne večeri okupili s našom obitelji, podijelili smo juhu i kruh umjesto velikog obroka. To je bio jedan od najljepših Božića što smo ih ikada imali.

Naposljetku, ne dopustite da ovo vrijeme prođe a da ne čitate božićne priče izravno iz Biblije. U njima ćete naći nadu, radost, čuda i sigurnost da je Krist još uvijek s nama.

To je najbolji način da vratimo Božić Kristu.

Loren Seibold


Komentiraj