Duh davanja – prvi dio

24. 03. 2015.

“Dajte, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite.” (Luka 6,38)

Moj misionarski rad uobičajeno izgleda tako da kupujem čitave pakete knjiga i poklanjam ih što je više moguće. Moje omiljene knjige su Isusov život, Velika borba i Put Kristu. Kad je pastor u našoj crkvi proglasio Veliku borbu misionarskom knjigom godine, kupila sam primjerke te knjige i stavila ih na svoju policu.

Jednoga dana firma u kojoj radim slavila je desetogodišnjicu postojanja. Sveti Duh me je nadahnuo da podijelim po primjerak Velike borbe svakom zaposleniku. Naša firma je mala i jedan paket knjiga bio je skoro sasvim dovoljan. Rekla sam svakom suradniku: “Molim vas uzmete ovu knjigu u povodu našeg jubileja.”

Na Božić sam svim zaposlenicima podijelila po primjerak knjige Isusov život. Zatim me je Gospodin podsjetio da uskoro dolazi Uskrs i nadahnuo me da će to biti dobra prigoda da darujem knjigu Isusov život svim zaposlenicima u zgradi u kojoj se nalazi moja firma. Zgrada ima četiri kata, s restoranom na prvom katu, vladinim agencijama na drugom i trećem i našom kompanijom na četvrtom katu.

U uredu sam imala malu zalihu knjiga Isusov život. Tok petka uoči Uskrsa, Gospodin me je potaknuo da počnem dijeliti knjige drugim radnicima, ali sam bila spora u djelovanju i nisam mogla sve napraviti za kratko vrijeme. Na kraju dana pomolila sam se i ponijela četiri primjerka knjige Isusov život u jedan ured na trećem katu. Ponudila sam ih onima koji su bili tamo s preporukom da je to “najbolja knjiga o Isusu Kristu”, kao poklon za Uskrs. Rekla sam im koliko je važno da nauče sve istine o Bogu da bismo znali što On očekuje od nas i što mi možemo očekivati od Njega. Budući da su žene bile spremne primiti knjige, dala sam im i Veliku borbu.

Davati knjige na poklon je lako, mnogo lakše nego prodavati. Zadovoljstvo i radost su veliki i ne mogu se usporediti ni s čim drugim. Ja sam doživjela ispunjenje divnog obećanja: “Dajte, pa će vam se davati.”

Natalia Čebikina, Kazahstan