„Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom.“ (2. Korinćanima 5,21)
Činjenica da je prvi par ne poštujući Božju zabranu u jednom posebnom slučaju na taj način prekršio Njegov Zakon, i da je morao pretrpjeti posljedice pada u grijeh, treba sve nas nadahnuti pravom sviješću o karakteru Božjeg zakona.
Božji narod, koji On naziva svojim posebnim blagom, uživao je prednost dvostrukog sustava Zakona, moralnog i ceremonijalnog. Prvi, moralni Zakon, ukazivao je unatrag na stvaranje da bi se održalo sjećanje na živoga Boga koji je stvorio svijet. Njegovi zahtjevi obvezatni su za svakoga u svakom sustavu i on će postojati kroz sva vremena i kroz svu vječnost. Drugi, proglašen zbog Adamovog kršenja moralnog Zakona, ceremonijalni Zakon, poštovan je prinošenjem žrtava i prinosa čije su žrtve ukazivale na buduće otkupljenje. …
Ljubav koju je Bog pokazao prema pripadnicima ljudskog roda kojeg je stvorio po svojem obličju, pokrenula Ga je da svojega Sina prinese na žrtvu zbog njihovih prijestupa. Da širenje grijeha ne bi navelo ljude da zaborave Boga i obećano otkupljenje, bio je uspostavljen sustav prinošenja žrtava koje su simbolički prikazivale savršenu žrtvu Božjega Sina. …
Krist je postao grijeh za grešni rod uzimajući na sebe prokletstvo koje je počivalo na grešniku zbog njegovog kršenja Božjeg zakona. Krist je stao na čelo ljudske obitelji kao njezin predstavnik. On je uzeo na sebe grijehe svijeta. U obličju grešnog tijela On je osudio grijeh u tijelu.
Gospodnji zakon koji je proglašen prigodom stvaranja, sastojao se od dva velika načela: „’Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!’ To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: ’Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’ O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.“ (Matej 22,37-40)
Što je volja našega Oca? Da držimo Njegove zapovijedi!
Smrt Isusa Krista za otkupljenje čovječanstva uklanja veo i usmjerava širenje svjetla stotinama godina unatrag na cijelu ustanovu hebrejskog vjerskog sustava. Bez Kristove smrti taj cjelokupni sustav bio bi bez ikakvog smisla i značenja. (Review and Herald, 6. svibnja 1875.)