ežnja za Nebom i domom

31. 08. 2013.

“Duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu.” (Psalam 84,3)

O kada bi se veliki interesi budućeg svijeta dovoljno cijenili! Kako to da su ljudi toliko nezainteresirani za spasenje svoje duše iako je Božji Sin platio za njih tako visoku cijenu?
O, neka bi ljudsko srce postalo boravište Svetoga Duha! Kristov mir koji nadilazi svaki razum neka počiva u vašoj duši, i preobražavajuća sila Njegove milosti neka djeluje u vašem životu i neka vas pripremi za stanove slave! Međutim, ako su mozak, živci i mišići zauzeti služenjem sebi, onda niste Boga nebeskoga i Nebo stavili na prvo mjesto u svojem životu. …
Ako oko bude iskreno, ako bude usmjereno prema Nebu, onda će nebesko svjetlo ispuniti dušu i sve što je zemaljsko izgledat će nevažno i neprivlačno. Namjere srca će se promijeniti i čovjek će slušati Kristove preporuke. … Vaše misli bit će usredotočene na veliku vječnu nagradu. Svi vaši planovi uzimat će u obzir budućnost, besmrtni život. … Biblijska vjera bit će utkana u vaš svakidašnji život. (RH, 24. siječnja 1888.)
Neki koji tvrde da imaju pravu vjeru žalosno zanemaruju vodiča kojeg nam je Bog dao da nam pokaže put prema Nebu. Oni možda čitaju Bibliju, ali samo čitanje Božje riječi, na isti način na koji netko prati redove pisane ljudskom rukom, dat će im samo površno znanje. …
Ako ne steknemo Kristovu vjeru hraneći se Božjom riječju, nećemo dobiti pravo da uđemo u Božji grad. Hraneći se samo zemaljskom hranom, navikavajući svoj ukus da voli samo ono što je ovozemaljsko, nećemo se osposobiti za nebeske stanove; nećemo moći cijeniti nebesko ozračje koje vlada na Nebu. Glasovi anđela i glazba s njihovih harfi neće nas zadovoljavati. Nauk Neba bit će kao zagonetka našem umu. Mi moramo biti gladni i žedni Kristove pravednosti; moramo biti preoblikovani i prilagođeni preobražavajućim utjecajem Njegove milosti da bismo se mogli osposobiti za druženje s nebeskim anđelima. (RH, 4. svibnja 1897.)
Da bismo se na Nebu osjećali kao u svojoj kući, već ovdje moramo imati Nebo u svojem srcu. (4T 442)