Jutarnji stih

Farizej i carinik

„Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao i ovaj ovdje carinik.“ (Luka 18,11; pročitajte Luka 18,9-14)

Oba ova čovjeka prikazana su kako dolaze na isto mjesto da se mole. Obojica se dolaze sresti s Bogom. Ali kakve li razlike među njima! Jedan je pun samohvale. Tako je izgledao, tako je hodao, tako se molio; a drugi je u punoj mjeri shvaćao svoju ništavost. Farizeja su smatrali pravednim pred Bogom, a takav je bio i prema svojoj procjeni. Carinik, u svojoj poniznosti, gledao je na sebe kao na čovjeka koji nema pravo na Božju milost ili na Njegovo odobravanje. …

Carinik se nije usuđivao podići pogled prema Nebu, već se udarao u grudi govoreći: „Bože, smiluj se meni grešniku!“ Onaj koji ispituje srca pogledao je oba ova čovjeka i ocijenio je vrijednost svake molitve. On ne gleda na vanjski izgled; On ne sudi kao što ljudi sude. On nas ne vrednuje prema našem položaju, talentima, obrazovanju ili rangu. … On je vidio da je farizej pun  svoje važnosti i samopravednosti, i kraj njegovog imena je zapisano: „Bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan!“

Veličanstvo Neba ponizio je sebe i odrekao se najvišeg autoriteta, jednakosti s Bogom i spustio se na najniže mjesto, na mjesto sluge. … Njegovo zanimanje bilo je zanimanje drvodjelje, radio je svojim rukama i tako pridonosio uzdržavanju obitelji. … Njegova poniznost nije se sastojala u niskom ocjenjivanju svojega karaktera ili sposobnosti, već u spuštanju sebe na razinu grešnog ljudskog roda kako bi njegove pripadnike podigao zajedno sa sobom u uzvišeniji život. …

Najbliži je Bogu onaj čovjek i Bog najviše cijeni onoga tko je sebi najmanje važan, koji se najmanje oslanja na svoju pravednost, koji ima najmanje povjerenja i uzdanja u sebe, koji čeka na Gospodina s poniznom vjerom koja se oslanja na Njega. …

Oholost i uzvišenost, kada se usporede s poniznošću i skromnošću, spadaju među slabosti. Upravo su nježnost, jednostavno i neusiljeno ponašanje učinili da naš Spasitelj zadobiva srca. …

Bog gleda s Neba sa zadovoljstvom na one koji se uzdaju u Njega, koji Mu vjeruju, jer su potpuno svjesni svoje ovisnosti o Njemu. Takvima rado daje kada traže od Njega. „Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.“ (Psalam 107,9) (Signs of the Times, 21. listopada 1897.)


Komentiraj