“Noćas mi se ukaza anđeo onoga Boga kome pripadam i komu služim.” (Djela 27,23)
Bio je to još jedan dan proveden u kolportaži. Ljetni program za 2010. bio je skoro završen. Vrijeme je brzo prošlo, ali do podneva sam morala prodati bar nešto. Bila sam umorna, ali sam odlučila nastaviti raditi. Došla sam do jedne kuće i pokucala na vrata, ali mi u početku nitko nije odgovorio. Kad sam ponovno pokucala, vrata mi je otvorio ljubazni muškarac. “Dobar
dan, gospodine, došla sam vas posjetiti”, rekla sam.
Odgovorio je: “Da, uđite.” Prijateljski se odnosio prema meni i to mi je godilo. Pozvao me da sjednem u naslonjač i ja sam ga pitala kako je. Odgovorio je da mora mirovati zbog bolova u nozi. Rekao je da ne može puno raditi dok se ne oporavi. “Bit će vam uskoro bolje, ne brinite se,” uvjeravala sam ga. “Idite samo korak po korak i nemojte se previše opterećivati.”
Mirno je odgovorio: “Da, u pravu ste!” Ustao je i ponudio me kolačićima i čokoladnim mlijekom. To mi je otkrilo da je sretan zbog mojeg posjeta. Saznala sam da ne voli biti sam, pa sam obećala da ću ponovno doći. Prije nego što sam otišla, dala sam mu knjigu Signs of Hope (Znaci nade).
Nekoliko dana poslije vratila sam se da ga ponovno posjetim. On me pozdravio riječima: “A gdje vam je prijateljica?” Odgovorila sam mu da nije sa mnom. A onda sam se sjetila da nitko nije bio sa mnom u prethodnom posjetu. Bila sam iznenađena i zbunjena njegovim pitanjem. Koga je on to vidio sa mnom? Ali ga nisam imala hrabrosti pitati o kome on to govori. Opet me je pozvao da mu dođem u posjet pa smo zatim jedno vrijeme razgovarali.
Uskoro se približilo vrijeme da odem. Rekla sam mu da ga nisam u mogućnosti dalje posjećivati i da je to razlog zbog kojeg sam mu ostavila knjigu kako bi mogao više naučiti o Bogu. On mi se zahvalio i rekao da ju je već počeo čitati. “Volio bih saznati više o Bogu kojeg poznajete”, rekao je. “Vi i vaša ‘prijateljica’ iskrene ste i skromne. To vidim na vašim licima.” Pomolila sam se za njegov oporavak i zatim pozdravila na rastanku.
Vjerujem da je “prijateljica” za koju je starac bio tako siguran da ju je vidio, bio moj anđeo i sada sam potpuno uvjerena da uvijek kolportiram u pratnji anđela. Takvi susreti nam pomažu da shvatimo da ovo djelo ima odobravanje Neba i da se nalazimo u prisutnosti anđela.
Ivette Choque Condori, Južna Amerika