Glas iskustva

10. 07. 2017.

“Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.” (Propovjednik 11,9)
“Pouka koju trebamo naučiti iz Salomonovog života ima posebno moralno značenje za ljude u zrelim godinama, one koji se više ne penju stazom života, već silaze prema zalasku. Mi očekujemo nedostatke u karakteru mladih kojima ne upravlja ljubav i vjera u Isusa Krista. Gledamo mlade kako se kolebaju između dobra i zla, ljuljajući se između čvrstih načela i snažne struje zla koja pomiče tlo pod njihovim nogama i vodi ih u propast. Ali od onih u zrelijim godinama očekujemo nešto bolje. Očekujemo da njihov karakter bude izgrađen, načela ukorijenjena, da su izvan opasnosti da uprljaju svoj karakter. Međutim, Salomonov primjer služi kao znak opomene. Kako je u Salomonovom slučaju, pod utjecajem kušačeve sile, po naravi snažan, čvrst i odlučan karakter postao slab i kolebljiv, koji se povija kao trska na vjetru! Kako se stari čvornati libanonski cedar, čvrst bašanski hrast, povio pred naletom kušnji! Ovo je pouka za sve koji žele spasiti svoju dušu da neprestano trebaju bdjeti u molitvi i opomena da u srcu uvijek moraju imati Kristovu milost, boriti se s unutarnjom pokvarenošću i izvanjskim kušnjama!” (The S.D.A. Bible Commentary, sv.2, str. 1031,1032) “Neka se nitko ne usudi svjesno griješiti kao on, u nadi da će se isto tako povratiti. Grijehu se možete prepustiti samo po cijenu vječnog gubitka. Pa ipak, nitko tko je pao ne treba se prepuštati očaju. Ostarjeli ljudi, nekada u časti kod Boga, možda su okaljali svoju dušu, žrtvujući vrlinu na oltaru strasti, ali ako se pokaju, ako odbace grijeh i vrate se Bogu, ima nade za njih. Salomonova zloupotreba plemenitih darova treba biti opomena za sve. Dobrota je jedina prava veličina.” (Letter 8b, 1891.)