Jutarnji stih

Glava Crkve

“On je i Glava Tijela, Crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi.” (Kološanima 1,18)

Nakon uzašašća Krist vrši svoje djelo na Zemlji preko izabranih izaslanika kroz koje govori ljudskim sinovima i propovjednicima o njihovim potrebama. Velika Glava Crkve nadzire svoje djelo preko ljudi koje je Bog postavio da budu Njegovi predstavnici.

Položaj onih koje je Bog pozvao da riječju i naukom rade na izgradnji Njegove Crkve je vrlo odgovoran. Oni trebaju u Kristovo ime pozivati muškarce i žene da se pomire s Bogom, a svoju zadaću mogu ostvariti samo ako dobiju mudrost i snagu odozgo.

Kristovi propovjednici su duhovni čuvari naroda povjerenog njihovoj brizi. Njihov rad uspoređen je s radom stražara. U drevna vremena stražari su se postavljali na gradske bedeme odakle su s visine mogli nadzirati važna mjesta koja je trebalo čuvati, i upozoriti na približavanje neprijatelja. O njihovoj vjernosti ovisila je sigurnost svih u gradu. U određenim vremenskim razmacima trebali su se dozivati kako bi bili sigurni da su svi budni i da se nikome nije ništa dogodilo. Povik ohrabrenja ili upozorenja prenosio se od jednoga do drugoga dok ne bi obišao grad.

Prednost stražara na zidovima Siona jest da žive tako blizu Bogu i da budu tako osjetljivi na djelovanje Njegovog Duha da preko njih može muškarcima i ženama govoriti o opasnosti u kojoj se nalaze i pokazati im put u sigurnost. Trebaju ih vjerno upozoravati na sigurne posljedice prijestupa i vjerno zastupati probitak crkve. Ni u jednom trenutku ne smiju popustiti u svojoj budnosti. Trebaju podignuti glasove kao trubni zvuk, i nikad ne smiju odaslati kolebljiv i nesiguran ton.

Onaj koji služi pod Emanuelovom zastavom umrljanom krvlju morat će obaviti posao koji zahtijeva izniman napor i strpljivu ustrajnost. No vojnik križa stoji nepokolebljivo na bojišnici. On je svjestan potrebe za snagom odozgo. Pobjede koje izvojuje potiču ga da se sve više oslanja na Svemoćnoga. Oslanjajući se na Silnoga, on je sposoban iznijeti vijest spasenja takvom snagom da će odzvanjati u umovima ljudi.

Zahvaljujući tome što je gledao Nevidljivoga, dobivao je snagu i živahnost duše; zemaljska sila nije mogla vladati njegovim umom i karakterom. (Djela apostolska, str. 226—228)


Komentiraj