“Tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati …” (Izaija 35,6)
Prošle su dvije godine otkako sam obolio od teške bolesti. Njezino mi je djelovanje oduzelo snagu i učinilo me bogaljem. Nisam više mogao hodati. Pomisao na to da sam ovisan o pomoći drugih činila me utučenim. Činilo mi se da mi je život izgubio smisao.
U svojem jadu zavapio sam: “Gospodine, treba mi Tvoja pomoć. Molim Te pokaži na meni svoju iscjeliteljsku silu!” Moja najveća želja bila je da se krećem kao i svi drugi ljudi. Imao sam kolica koja su mi pomagala da se okolo lakše prevezem, ali, oh, kako sam samo čeznuo da mogu hodati.
Godinama sam njegovao želju da postanem literarni evanđelist. Ali sada kad nisam mogao hodati, nisam vidio kako bi se mogao ostvariti taj moj san. To me je potreslo pa sam to nastavio iznositi pred Gospodina u molitvi. Pozivao sam se na mnoga biblijska obećanja, uključujući Jeremiju 29,13: “Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim”, i Psalam 37,25: “Mlad bijah i ostarjeh, al’ ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose.” Ovi i drugi redci su me ohrabrili. Sjetio sam se da je čak i Ellen G. White trpjela teške bolove, pa ipak je uradila veliki posao za Gospodina. Onda mi je nekako sinulo da možda bolest ne bi smjela biti razlog a ni izgovor da ne radim Božji posao. Zato sam skupio hrabrost da ostvarim svoj san i služim Gospodinu kao literarni evanđelist. Prijavio sam se i, na moju veliku radost, bio primljen.
Nakon što sam počeo raditi tako što sam se vozio u invalidskim kolicima od vrata do vrata, polako sam osjetio kako se snaga vraća u moje noge. Ulažući napor, shvatio sam da postupno sve lakše ustajem i nije potrajalo dugo, a ja sam već činio i neke nesigurne korake. Stalno sam vježbao tako da sam, slava Gospodinu, mogao ustati iz kolica! Kralježnica mi se učvrstila i ojačala, bol je nestala, a počeo sam doživljavati i mnoge druge blagoslove. Kako mi se duh podizao, tako je rasla i moja prodaja. Počeo sam postizati svoje ciljeve i ponovno sam postao pokretan. Mogao sam samostalno hodati! Korak po korak i blagoslov za blagoslovom, ja sam se tako oporavio da sam čak kupio gradilište i sagradio kuću. Zahvaljujem našem nebeskom Ocu koji “podiže iz prašine ubogoga, iz gliba vadi siromaha” (Psalam 113,7). Molim se da mi On omogući da Mu i dalje mogu vjerno služiti dok ponovno ne dođe, kada “će hromi skakati ko jelen”.
Denis Nzamuye, Ruanda