Idolopoklonstvo onda i sada

“Nemoj imati drugih bogova uz mene.” (Izlazak 20,3)
“Premda u drugačijem obliku, u današnjem kršćanskom svijetu postoji idolopoklonstvo jednako kao što je postojalo u starom Izraelu u doba proroka Ilije. Bog mnogih takozvanih mudrih ljudi, filozofa, pjesnika, političara, novinara — bog uglađenih suvremenih krugova, mnogih koledža i sveučilišta, čak i nekih teoloških ustanova — malo je bolji od Baala, feničkog boga Sunca. Nijedna zabluda koju je kršćanski svijet prihvatio ne napada smjelije autoritet Neba, ne protivi se izravnije zdravom razumu i nije pogubnija po svojim posljedicama od suvremenog učenja, koje se naglo širi, da Božji zakon više ne obvezuje ljude.” (Velika borba, str. 459) “Biblija je svima dostupna, ali je malo onih koji je stvarno prihvaćaju za vodiča u životu. Nevjerovanje se alarmantno proširilo ne samo u svijetu, već i u Crkvi. Mnogi ne priznaju učenja koja su stupovi kršćanske vjere. Velike istine prikazane preko nadahnutih pisaca — o stvaranju, padu čovjeka, pomirenju te vječnosti Božjeg zakona — praktično je odbacio velik dio takozvanog kršćanskog svijeta, u cijelosti ili djelomično. Tisuće koje se ponose svojom mudrošću i neovisnošću drže da je bezuvjetno povjerenje u Bibliju dokaz slabosti, i misle da je dokaz nadmoćne duhovitosti i učenosti prigovarati Svetome pismu i osporavati njegovo značenje te tumačenjima osporiti njegove najvažnije istine. Mnogi svećenici uče svoj narod, a mnogi profesori i učitelji svoje učenike, da je Božji zakon promijenjen ili ukinut i da oni koji vjeruju kako su njegovi zahtjevi još pravosnažni te da ih treba doslovno vršiti, ne zaslužuju drugo do porugu ili prijezir.” (Velika borba, str. 458,459) “Posljednji veliki sukob između istine i zablude samo je završna bitka dugotrajnog sukoba u vezi s Božjim zakonom. Mi sad ulazimo u ovu bitku — u bitku između ljudskih zakona i Jahvinih propisa, između biblijske religije i religije izmišljenih priča i tradicije.” (Velika borba, str. 458)