Čin vjere

10. 06. 2014.

““Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.”“ (Hebrejima 11,1)

Vjera nije temelj našeg spasenja, ali je veliki blagoslov — oko koje vidi, uho koje čuje, noge koje trče, ruka koja hvata. To je sredstvo, a ne cilj. Ako je Krist dao svoj život da spasi grešnike, zašto ne bih iskoristio taj blagoslov? Moja vjera to prihvaća, tako da je moja vjera jamstvo za ono čemu se nadam i dokazivanje onoga što ne vidim. Tako počivajući i vjerujući, imam mir s Bogom u svojem Gospodinu Isusu Kristu. (6BC 1073)
Vjera, spasonosna vjera … jest čin duše kojim se cijeli čovjek predaje skrbi i upravi Isusa Krista. On prebiva u Kristu i Krist prebiva u duši vjerom kao vrhovni gospodar. Vjernik posvećuje svoju dušu i tijelo Bogu i sa sigurnošću može reći da je Krist u stanju sačuvati ono što Mu je povjerio od toga dana. Svi koji tako postupe, bit će sačuvani za vječni život. Tu će biti sigurnost da je duša oprana u Kristovoj krvi, odjevena u Njegovu pravednost i dragocjena u Isusovim očima. (MS 6, 1889.)
Zapamtite da je vježbanje vjere sredstvo da je sačuvate. Ako stalno sjedite u jednom položaju, bez kretanja, vaši mišići će ostati bez snage, a udovi izgubiti moć kretanja. Isto vrijedi i u pogledu vašeg vjerskog iskustva. Morate vjerovati u Božja obećanja. … Vjera će se usavršavati vježbanjem i aktivnošću. (Letter 355, 1904.)
Od najvećeg nam je značenja da okružimo dušu ozračjem vjere. Svakoga dana odlučujemo o vlastitoj vječnoj sudbini u skladu s ozračjem koje okružuje dušu. Pojedinačno smo odgovorni za utjecaj koji vršimo, a posljedice koje nismo u stanju vidjeti proizići će iz naših riječi i djela. Kad bi Bog spasio Sodomu samo zbog deset pravednika, kakav bi utjecaj na dobro mogao proizići kao rezultat vjernosti Božjeg naroda kad bi svatko tko ispovijeda Kristovo ime bio istodobno odjeven u Njegovu pravednost? (Und. MS 43)