““Dakle, ako ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama.”“ (Ivan 13,14.15)
U čovjeku postoji sklonost da sebe cijeni više od svojeg brata, da radi za sebe, da traži najviše mjesto; ovo često rađa predrasude i gorčinu duha. Obred koji prethodi Gospodnjoj večeri treba ukloniti sve nesporazume, osloboditi čovjeka njegove sebičnosti, skinuti ga sa štula njegovog samouzvišenja do poniznosti srca koja će ga potaknuti na službu svojem bratu. (Isusov život, str. 539)
Obred pranja nogu najdojmljivije ilustrira nužnost prave poniznosti. Dok su se učenici borili za najviše položaje u obećanom kraljevstvu, Krist se opasao i obavio dužnost sluge pranjem nogu onima koji su Ga nazivali Gospodinom. (5BC 1139)
Obred pranja nogu uspostavljen je zbog međusobnog pomirenja. … Kada god ga slavimo, Krist je prisutan svojim Svetim Duhom. Upravo ovaj Duh osvjedočava srce.
Dok je Krist obavljao ovaj obred sa svojim učenicima, srca svih bila su osvjedočena osim Judinog. Tako ćemo i mi biti osvjedočeni kada Krist progovori našim srcima. Izvori duše će se otvoriti. Um će biti osnažen, oživljen i osposobljen za djelovanje, srušit će se sve prepreke prouzročene nejedinstvom i otuđenjem. Počinjeni grijesi postat će uočljiviji nego ikada prije jer će nas Duh Sveti podsjetiti na njih. (Evangelizam, str. 207)
Sada, pošto je oprao noge učenicima, rekao je: ““Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama.”“ … Krist je ovdje uspostavio vjersku službu. Djelom našega Gospodina ovaj svečani čin poniznosti postao je posvećenim obredom. Učenici ga trebaju poštovati da bi uvijek mogli držati na umu njegove pouke o poniznosti i službi. (Isusov život, str. 539)