Živjeti za druge

20. 06. 2014.

““Po primjeru Sina Čovječjega, koji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne svoj život kao otkup mjesto svih!”“ (Matej 20,28)

Mi ne smijemo živjeti samo za sebe. Krist je došao na ovaj svijet da živi za druge; ne da Mu služe, nego da On služi. Ako budete živjeli kao što je On živio, time govorite svijetu: ““Gledajte Čovjeka s Golgote!”“ Vi pravilom i primjerom vodite druge na put pravednosti. (MS 11, 1885.)
Grijeh kojem se u najvećoj mjeri popušta, a koji nas odvaja od Boga i proizvodi toliko zaraznih duhovnih poremećaja, jest sebičnost. Ne može biti povratka Gospodinu osim putem samoodricanja. Sami po sebi ne možemo činiti ništa, ali u Bogu koji nas jača možemo živjeti čineći dobro drugima i na taj način izbjeći zlo sebičnosti. Ne trebamo ići u poganske zemlje da bismo pokazali svoju želju da sve posvetimo Bogu u korisnom, nesebičnom životu. Trebali bismo to učiniti u krugu svojeg doma, u crkvi, među onima s kojima smo povezani i s kojima poslujemo. Upravo tu, u uobičajenim područjima života, mjesto je na kojem se trebamo odreći svojega ““ja”“ i zadržati ga u pokornosti.
Pavao je mogao reći: ““Iz dana u dan mrem.”“ (1. Korinćanima 15,31) Svakodnevno umiranje sebi u malim životnim poslovima čini nas pobjednicima. Trebamo zaboraviti na sebe u želji da učinimo dobro drugima. Kod mnogih postoji odlučujući nedostatak ljubavi prema drugima. Umjesto da vjerno obave svoju dužnost, oni radije traže zadovoljstvo.
Bog svim svojim sljedbenicima odlučno povjerava dužnost da blagoslivljaju druge svojim utjecajem i sredstvima. … Rad za druge donosi slatko zadovoljstvo, pravi unutarnji mir koji daje obilnu nagradu. Kada su potaknuti visokom i plemenitom željom da učine dobro drugima, oni će naći istinsku sreću u vjernom obavljanju mnogobrojnih životnih dužnosti. To će donijeti više od zemaljske nagrade; svaku vjernu, nesebično obavljenu dužnost zapažaju anđeli i ona svijetli u životnoj knjizi. Na Nebu nitko neće misliti na sebe niti će tražiti svoje zadovoljstvo, već će svi, iz čiste, istinske ljubavi, tražiti sreću nebeskih bića oko sebe. Ako želimo uživati u društvu nebeskih bića na novostvorenoj Zemlji, moramo se već ovdje rukovoditi nebeskim načelima. (2T 132,133)