“Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu.” (Rimljanima 5,3.4)
Iskustvo stečeno u užarenoj peći nevolja i patnji vrijedi mnogo više od nelagodnosti i boli koje proživljavamo. Molitve koje si upućivao u svojoj usamljenosti, iznurenosti i kušnji Bog je uslišao tako što ti je omogućio da sve to podneseš. Ti nisi imao jasno i ispravno mišljenje o svojoj braći, niti si sebe samog vidio u pravom svjetlu. Ali Bog se u svojoj providnost potrudio da ti na molitve koje si upućivao u svojem očaju odgovori na takav način da te spasi i da sve to bude na slavu Njegovom imenu.
U nepoznavanju sebe ti si tražio nešto što ne bi bilo najbolje za tebe. Bog je čuo tvoje iskrene vapaje, ali blagoslov koji ti je podario razlikovao se od onog što si ti očekivao. Bog te je u svojoj providnosti namjeravao dovesti u neposredniju vezu sa svojom crkvom, da bi se manje uzdao u sebe, a više u druge ljude kojima je On povjerio svoje djelo. …
Bog te je proveo kroz te teške kušnje. Njegova je namjera bila da nevolja u tebi izgradi strpljenje, da ti strpljenje donese iskustvo, a iskustvo nadu. Dopustio je da te snađu sve te nevolje da bi prolazeći kroz sve to, mogao donijeti miran plod pravednosti (vidi Hebrejima 12,11). …
Bog te je proveo kroz nevolje i kušnje da bi mogao pokazati savršenije povjerenje i pouzdanje u Njega i da bi imao skromnije mišljenje o vlastitom sudu. Ti bolje podnosiš nedaće nego blagostanje. Oko Onoga koji sve vidi zapazilo je u tebi mnogo troske koju si ti smatrao čistim zlatom, i koja ti se činila odviše dragocjenom da bi je odbacio. Moć neprijatelja nad tobom u određenim je trenucima bila neposredna i vrlo jaka. …
Svoju volju moraš pokoriti Božjoj volji ili ćeš pasti u gorke kušnje. Kad bi u radu za Boga potpuno izgubio sebe iz vida, primio bi od Njega silu koja bi ti otvorila put do ljudskih srca. …
Ti nisi uvijek ljubazan i uviđavan prema osjećajima drugih, i sasvim nepotrebno izazivaš nevolje i nezadovoljstvo. Više ljubavi u tvojem radu, više ljubaznog suosjećanja omogućilo bi ti pristup srcima i ti bi zadobivao duše za Krista i istinu. (Letter 54, 24. listopada 1874., jednom od prvih adventističkih propovjednika)