„Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka.“ (Efežanima 3,16)
Naš Spasitelj je prikazao svoje zahtjeve kao jaram, a kršćanski život kao nošenje tereta. Ali uspoređujući sve to s okrutnom silom Sotone i tereta koji nam nameće grijeh, On izjavljuje: „Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako!“
Kada pokušavamo živjeti kršćanskim životom, nositi odgovornosti i obavljati njegove dužnosti bez Krista kao svojeg pomoćnika, onda nas jaram tišti i teret postaje neizdrživo težak. Međutim, Isus ne želi da to činimo. On poziva umorne i natovarene: „Dođite k meni … i ja ću vas okrijepiti!“ „Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama.“ Ovdje nam je otkrivena tajna tog odmora koji Krist obećava. Trebamo imati Njegovu krotkost duha i naći ćemo mir u Njemu.
Mnogi tvrde da su došli Kristu iako i dalje ustrajavaju na svojim putovima koji su slični bolnome jarmu. Sebičnost, ljubav prema svijetu ili neki drugi omiljeni grijesi uništavaju njihov mir i radost. Dragi moji kršćani … imajte na umu da se nalazite u Kristovoj službi. Bez obzira na to kakav je vaš teret ili križ, ponesite ga u Kristovo ime; nosite ga u Njegovoj snazi! On je objavio da je naš jaram blag i teret lak, i ja Mu vjerujem! Ja sam iskusila istinitost Njegovih riječi!
Oni koji su nemirni, nestrpljivi i nezadovoljni pod teretom briga i odgovornosti, pokušavaju nositi svoj teret bez Isusove pomoći. Kada bi On bio kraj njih, sunčevo svjetlo Njegove prisutnosti rastjeralo bi svaki oblak, pomoć Njegove ruke olakšala bi svaki teret. …
Mi se opterećujemo nepotrebnim brigama i tjeskobom, natovarujemo na sebe teške terete samo zato što ne želimo učiti od Isusa. … Kristovi pravi sljedbenici razlikuju se od svijeta u riječima, u djelima i u ponašanju. O, zašto sva Njegova takozvana djeca ne bi potpuno pošla za Njime! Zašto bi bilo tko nosio teret koji mu Krist nije natovario? …
U svakom djelu u životu kršćani moraju predstavljati Krista – moraju se truditi da služenje Njemu izgleda privlačno. … Neka se vrline Duha pokažu u ljubaznosti, krotkosti, strpljenju, vedrini i ljubavi. …
Ljubav prema Kristu će se vidjeti, ona će se osjetiti. Ona se ne može sakriti. Ona širi čudesnu snagu. Ona čini da plašljiv postane hrabar, trom marljiv, neznalica mudar. … Ljubav prema Kristu neće obeshrabriti nevolje niti će je prigovori skrenuti s puta dužnosti. (Review and Herald, 29. studenoga 1887.)