““I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: ‘To je put, njime idite’, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.”“ (Izaija 30,21)
Znam da ljudska bića jako pate jer su zašla s puta koji je Bog predvidio za njih. Ona hodaju u svjetlucanju vatre koju su potpalili oni sami, a sigurni rezultati su nevolja, nemir i tuga, koji su mogli biti izbjegnuti da su pokorili volju Bogu i dopustili Njemu da upravlja našim životnim putovima. Bog vidi da se mora suprotstaviti našoj volji i našem putu i našu ljudsku volju dovesti u pokornost.
Koji god put Bog izabere za nas, bez obzira na to koju stazu predviđa za naše noge, to je jedini siguran put. Moramo svakodnevno njegovati duh djetinjeg pokoravanja i molimo se da naše oči budu pomazane nebeskim balzamom za oči kako bismo mogli razabrati nagovještaje božanske volje, kako ne bismo bili zbunjeni u svojim zamislima, jer izgleda da naša volja svime upravlja. Okom vjere, s djetinjim pokoravanjem kao poslušna djeca, moramo gledati prema Bogu, pratiti Njegovo vodstvo i teškoće će se raščistiti. Obećanje glasi: ““Učit ću te, put ti kazat’ kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.”“ (Psalam 32,8) …
Ako dođemo Bogu sa skromnim i poučljivim duhom, a ne s gotovim planovima stvorenim prije nego što smo Ga pitali i oblikovali ih po vlastitoj volji, već u poniznosti, sa spremnošću da budemo poučeni u vjeri, naša je prednost da se pozovemo na ovo obećanje svakog sata tijekom dana. Možemo imati nepovjerenje prema sebi, možemo paziti i da ne prevladaju naše želje i jake sklonosti, a da prateći vlastiti um i planove smatramo da je to Gospodnji put. …
Nebeski Otac je naš Vladar i moramo se pokoriti Njegovoj disciplini. Članovi smo Njegove obitelji. On ima pravo na našu službu, i kad bi netko od članova Njegove obitelji ustrajavao radeći na svoj način za vlastito zadovoljstvo, taj duh bi doveo do poremećaja i zbunjenosti. Ne smijemo ostvarivati vlastiti put, već Božji put i Božju volju. (Letter 6, 1894.)